RTV Teorija i praksa

Slika 1

Frekventni multipleks Prvo proširenje sa mono na stereo ton u radio-difuziji ostvareno je kod radija na FM-UKT području posredstvom frekventnog multipleksa sa pilot-tonom. Pošto sistem mora biti kompatibilan, rešeno je da se konvencionalni „mono M-signal” dobije kao zbir levog-L i desnog-R signala, tj. M=L+R, a da se stereo-S signal ostvari kao razlika, tj. S=L-R. Zbirni M-signal zadržava isti niskofrekventni opseg od desetak Hz do 15kHz, zatim se dodaje pilot ton na 19kHz, a dvostruka vrednost na 38kHz koristi se za prenos S-signala i to na taj način što se S-signalom vrši amplitudna modulacija sa polisnutom nosećom (AM-DSB) ovog novog tonskog prodnosioca na 38kHz. Radio mono-prijemnik koristi samo M = L+R signal, a stereo-prijemnik koristi oba M = L+R i S = L-R signala, kako bi se posle razdvajanja dobila dva L i R signala k°ja omogućuju slušaocu stcreofonsku reprodukciju (sl. 2). Prvi televizijski lonski stcrco-sistcm lakodc jc pošao od zbira M i razlikc S signala, s tim da umcsto pilol-tona korisli harmonikc linijske frckvcncijc f h , a umesto amplitudnc primcnjuje frckvcntnu modulaciju (FM). Zbog toga je nazvan FM/FM sistcm, a radi u Japanu od 1978. godine.

165