RTV Teorija i praksa

velika područja i oblasti u kojima se govore različiti jezici. TEHNOLOŠKI TREND Svaka promena bilo produkcionog ili emisionog standarda, kod konvencionalnih TV sistema automatski se odražava i na prijemni segment, odnosno na televizor. Zbog toga su od samog početka televizijski poslenici odlučili da se svako proširenje, koje ima za cilj povećanje količine audio/video informacije, mora rešavati posredstvom kompatibilnog pristupa. Drugim rečima, nov audio ili video standard mora se uklopiti u postojeći konvencionalni TV servis. Ovaj princip kompatibilnosti poštovan je i pri prelasku sa crno-belog na kolor video-signal, a danas to isto važi kod prelaska sa mono na stereo audio-signal. Međutim, kompatibilnost spada u svojevrsni paradoks radio-difuznih sistema, zbog toga što nov standard praktično rešava problem „starih” prijemnika, a „novi” prijemnici gube na kvalitetu reprodukcije, јег postojanje kompatibilnosti uvek je tehnički kompromis. Ovo je problem i kada se hrominantni signal „dodaje” luminantnom signalu; a isti je slučaj i kad se stereofonski signal „pridodaje” monofonskom signalu. Kompatibilni pristup u teieviziji tehnički se rešava metodom frekventnog multipleksa, FDM (Frequency Division Multiplex). Međutim, potrebna kompatibilnost se može ostvariti i na drugi način sa tzv. SIMULCAST emitovanjem (SlMULtaneously broadCAST). Pre nego što pređemo na objašnjenje rada FDM i Simulcast tonskih sistema podsetićemo na koji način se uz video emituje audio signal. U konvencionalnoj televiziji to se postiže na taj način što se iznad frekventnog područja video-signala nalazi tonski nosilac f t (za B/G standard koji se koristi u Jugoslaviji je na frekvenciji od S,SMHz) i pri tome audio-signal vrši frekventnu modulaciju (FM) ovog tonskog nosioca, što je prikazano na sl. 1.

164