RTV Teorija i praksa

Akai S-100 i jedan Yamaha TXI6W) koji omogućuju da se posle „upisivanja” u disketu semplera do 90 sekundi izgovorenog teksta, upotrebom programa semplera tekst „rasporedi” na klavijaturu sintisajzera i tada se sviranjem menja visina tona, tempo, brzina i ostali parametri. Na taj način izgovoreni tekstovi bili su „izmuzicirani”, pa posle takve obrade prebačeni na višekanalni magnetofon da bi se mogao obaviti konačan miks sa muzikom. Tako je promišljenom primenom studijskih uređaja „ispisana” partitura ovog kompleksnog i veoma zanimljivog radiofonskog dela. Za očekivati je da će u sklopu sarađnje između Dramskog programa Radio Beograda i Horspiel studija WDR delo Rozenberg - jedna rekonstrukcija doživeti i emitovanje na nekom od programa Radio Beograda. ELEKTRONSKI STUDIO Odavno sam imao želju da obiđem znameniti Elektronski studio WDR, prvi studio ovakve vrste uopšte u svetu. Osnovao ga je Hans Ejmert, da bi 1963. godine na mesto direktora došao Karlhajnc Stokhauzen, vodeći kompozitor, i oformio buduću koncepciju ovog elektronskog studija koji je tada i dobio svoje ime „Studio der Neuen Musiz” (Studio za novu muziku), i svoj fokus usmerio ekskluzivno na elektronski zvuk. U sklopu rekonstrukcija svih studija u WDR, i Elektronski studio je neđavno rekonstruisan. Tonski inženjer, gospodin Folker Miler je čovek koji snima komplikovane projekte, brine o celokupnoj tehnici i opremanju studija novim instrumentima i uređajima, i obučava kompozitore đa u studiju rade. Srce studija je digitalno-analogni miks-pult LAWO, modularnog tipa koji je upravljan kompjuterom. Građen je za potrebe studija, što znači da nije standardni fabrički model, nego su na njemu izvršene modifikacije u skladu sa zahtevima i koncepcijom studija. Na miks-pult su povezani i moguće je ukrstiti sve instrumente i uređaje: sintisajzer Ferlajt 111, jedan od nasavršenijih muzičkih elektronskih instrumenata danas u svetu, do

182