RTV Teorija i praksa

Ladlama i Toma Klensija. Intonacija i atmosfera su se kretale od žestokih „hladnoratovskih” razmirica KGB, CIA sa učeSćem MIS i ~Deuxieme bureau” do običnih Ijudi ulovljenih u mrežu špijunaže koja osim globalnih unosi i intenzivne poremećaje u privatni život Ijudi. Ponekad je u celu igru bilo upleteno i nuklearno oružje, prebeg naučničkih umova a kada je bia u pitanju Džems Bond i više nego žestoka akcija'ma kopnu, moru i vazduhu uz suzdržanu i nonšalantnu logičku dedukciju. Pojava Ladlamovih junaka i zapleta unosi radikalne promene - osim Borna retko je reč o profesionalcima natčovečnih sposobnosti, još ređe o otvorenom sukobu obaveštajnih službi. Umesto neprijatelja glavni junak je suočen sa korporacijom kojoj je cilj ekonomsko, političko, globalno vladanje svetom. Koreni mistične organizacije su duboko u najvišim slojevima moći, a mito, korupcija i ucene su sredstva vrbovanja utemeljena na tajnama prošlosti - Vijetnama, II svetskog rata itd. Hičkokov Makgafin dobija gigantske razmere, a avet terorizma aktuelnog sedamdesetih godina je upletena kroz autentične likove kao Šakal (Karlos Iljič Ramirez) ili mesta poput kompleksa za obuku u Novgorodu. Politička neoparanoja počinje da se uvlači u trivijalnije i, na prvi pogled, ideološki bezazlenije sadržaje tipa Dincistija (kroz patriotski diskurs klasičnog američkog biznismena, Karingtona, o potpadanju američkih kompanija pod strani upliv), potvrđujući se kao opsesija sadašnjice. Kada više nema prostora za genijalne podvige supermoćnih junaka, šta ostaje agentima koji vole akciju? TELEVIZIJSKI ODRAZ NOVOG SVETA Televizija se znatno lakše prilagođava uslovima koji nameću radikalnu transformaciju žanra uspevši da u svemu nađe i naglasi parodično ironičnu dimenziju. Špijunaža poslaje business as usual bez nekadašnjeg uzbuđenja i eskapizma recepcije. Ovo je dokazano i dvema serijama nedavno viđenim na našim ekranima. Prva, brilanska, Krtice (ođnosno

103