RTV Teorija i praksa

Običnost života u predgrađu u kontrastu sa traumama koje ostaju od posla „prljavih ruku” (što je i izvorište glavne psihoanalitičke tegobe Ladlamovog Borna) postaje okosnica nekih od zapleta. Zapleti se mogu podeliti na one emolivne i akciono-političke. Druga grupa je brojnija, pa je niz epizoda posvećen neuralgičnim mestima sadašnjice (Honduras i upadi trupa, masakriranje naroda i problem svedočenja pred američkim Kongresom; IRA i Južnoafrička republika) kao problem ulaska u kompjuter (Ratne igre, 1983, Džona Bedhema); otmica šefa CIA kao odnos sa Mosadom, iranski upad u Kuvajt, Kinu, južnoameričke zemlje gde se sklanjaju kompromitovani obaveštajci iz Vijetnama. Obrt političke situacije postavlja i pitanje (u jednoj od komičnijih epizoda utemeljenih na kulturnom klišeu u ujedinjenoj Nemačkoj) šta raditi sa viškom kadrova iz SSSR i Istočne Nemačke. Za impresivni početak odabran je zaplet kako CIA spasava perestrojku u SSSR, sprečavajući atentat pod šifrom JFK, čime se zatvara krug istorije. U međuvremenu vrtoglava brzina zbivanja izmakla je tlo pod nogama i ovakvim epizodama. Epizode, uslovno označene kao emotivno utemeljene, nose podstreke za promišljanja. Ako se kao ravnopravan problem sa svetskim političkim krizama postavi i kriza na mikroporodičnom planu - kako detetu saopštiti da mu je otac agent CIA, onda je temeljno izravnavanje privatnog/javnog, lažno emocionalnog/patriotskog više nego jasno. Tako je poslednja epizoda i opšti i lični lament nad jednom vrstom karijere. Kejt otkriva da joj otac (čija je navodna smrt bila glavna motivacija da ona produži porodičnu karijeru) nije mrtav. Njegova smrt je bila maska za inscenirani prebeg i übacivanje u redove istočnonemačke centrale. Otkriven je, izmučen i ispranog mozga poslat u penziju u zaklonjeni manastir. Njegovo šifrovano ime bilo je Lazarus. Traumirana Kejt i svi ostali Ijudi iste profesije poput biblijskog Lazara mogu samo da čekaju pogodno vreme za vaskrsavanje.

106