RTV Teorija i praksa

emisija Jutra i magle iz drugog ugla „odslika” gorku istinu i surovu stvarnost sadašnjeg vremena, izražene kroz autentične sudbine pojedinaca koji govore u ime mnogih. Isključujući svaki manipulantski odnos prema stvaranju, odbacujući političke orijentacije Ijudi kao „stvaralački arsenal” -Jutra i magle stoje na strani Ijudske nesreće i bola, na strani tragedije (ma čime ona bila izazvana) kao nečega čemu može biti izložen svaki čovek u teškim vremenima, bez obzira na nacionalnu pripadnost i ideološko opredeljenje. Tako smo u toku istraživanja koje obuhvata mnogo tematskih celina, od kojih je jedna od ključnih izbeglice, naišli i na pripadnike nesrpske nacionalnosti koji su, pogođeni teškim ratnim strahotama postali takođe stradalnici ovoga vremena i u ratnom vihoru se našli na teritoriji Srbije. Jedna od takvih ličnosti je i Hrvat Tomo Kuprešaković. Potpredsednik Saveza radnika Jugoslavije preživeo je zatvorsku torturu od strane MUP Hrvatske, izgubio sina jedinca od 20 godina (koga su prisilno mobilisale snage ZNG) i jedva izvukavši živu glavu došao da se bori za Jugoslaviju. Svakako je Tomo imao šta da kaže o preživljenom iskustvu, ali i o politici sukobljenih strana. Sa stanovišta Ijudske sudbine i patnje, zadatak je bio da se ovaj čovek predstavi pre svega kao otac koji je u ovom nemilosrdnom vrtlogu naše stvarnosti izgubio dete, i kao običan čovek, rukovođen optimizmom i snažnom idejom očuvanja jugoslovenskOg jedinslva, koji shvata da je ruiniran i da mu je dopušteno da zaplače zbog svojih osećanja. Veliki broj izbeglica i ratnika je smešten izvan kolektivnih prihvatilišta, po beogradskim hotelima. Tako je snimljen i razgovor sa srpskim borcem sa Papuka, koji je u ratnom vihoru postao pesnik. Rezigniran govori da ne zna ništa o svom jedinom sinu, vadi gomilu papira iz lorbe, na kojima su zapisane njegove pesme, i počinje pred kamerom jednu po jednu da čita. Istražujući život izbeglica suočili smo se sa nekadašnjim Domom za slepe. U napuštenoj zgradi potražilo je utočište čitavo jedno selo - Voćin. Preko

123