RTV Teorija i praksa

razmenjen. Druga dva sina su poginula u istom danu, 19. decembra prošle godine u borbama oko Vukovara. Osećali su strah da pojavljivanjem u javnosti, njihov sin može biti ugrožen ili čak likvidiran. Razume se da u ovakvim situacijama nije bilo govora da već dovoljno napaćene Ijude izlažemo riziku, ili zalazimo u dubine njihovog bola, jer bi svako insistiranje samo diralo u njihovu ranu, povređivalo ih, a na to niko nema moralno pravo. TV ekipa se sa posebnim pijetetom odnosila prema roditeljima koji su izgubili decu, najčešće sinove jedince. Imajući značajan udeo u istraživanju, u potrebi da neka mesta, odnosno istraživačke punktove, obilazim po nekoliko puta, mogla sam da u kontaktima sa Ijudima, kroz razgovor saznam i naiđem na autentične sudbine. Tako sam, odlazeći recimo u Fond kapetana Dragana, koji je inače, sigurno među prvima koji raspolažu podacima i informacijama vezanim za sudbine poginulih, njihovih porodica i ranjenika, imala kompletan uvid u stotine njihovih dosjea. Moram da istaknem da su mi u tome pomogli pre svega izuzetna predusretljivost Ijudi u Fondu, kao i besprekorna preglednost dokumentacije kojom raspolaže. Tako sam bila u prilici da neposredno upoznam Ijude koji su se obraćali Fondu za pomoć i čije su molbe uvek nailazile na razumevanje. Posebno me zainteresovala sudbina Živančević Bose i Jelenka, skromnih Ijudi iz Beograda, koji su, kako kažu „izgubili sve na svetu” - svog jedinog dvadesetdvogodišnjeg sina Nebojšu, kojeg su tek nakon mesec dana od pogibije, u novembru 1992. sahranili na Novom groblju. Ne plašeći se da se možda majci neće vratiti živ, Nebojša odlazi kao rezervista na ratište. ~Na Kordunu grob do groba, traži majka sina svoga” - tekst je pesme koju su Nebojša (posmrtno proglašen za narodnog heroja) i trojica njegovih drugova zapevali u trenutku kada su odlučili da sebi oduzmu život kako ne bi pali u ruke protivnika, prilikom poslednjih borbi u Vukovaru, prošle godine. „Мој Nebojša je nosio moju dušu... govorio je još kao dete da ću biti ponosna na njega do кгаја života... Kao da je nešto predosećao, slutio...

126