RTV Teorija i praksa

Poželim da me nema, kad nema njega, ali kada bih izvršila samoubistvo, tim činom bih ponizila mog Nebojšu.” Ovo je samo deo prenesenih misli majke Bose koja, uvek spremna da govori o svojoj zloj sudbini, ne nalazi utehu za sinom. Snaga i energija koju u sebi nosi, zadivila me je, a posebno impresionirala njena želja da ponovo rodi dete smatrajući da to može dati jedini smisao životu njenom i njenog muža (kao element koji bi metaforistički mogao da se nadoveže i uključi u kontekst celokupne koncepcije emisije). Posle istraživanja ovog fragmenta Ijudske tragedije, ali i neobjašnjene Ijudske volje i snage za životom, mogle su se zaključiti dve veoma značajne stvari: prvo, sudbina Bose i Jelenka Živančevića govori u ime ogromnog broja sudbina ovog vremena, a koje će ostati nepoznate; drugo, bez obzira na to šta se u našoj zemlji u budućnosti dešavalo, i ma kakva srećna vremena došla, koja će „proizvoditi” (buđimo optimisti) samo Ijudsku sreću, a ne tragediju, istina bi morala biti i ostati na strani ovih Ijudi. Suočavajući se u toku istraživanja sa različitim istinama, pa i uticajima njihovih „uzgajivača”, trebalo je istrajati na poziciji stvaralačke bespristrasnosti, što znači ne odstupiti od načela vrhunskog dokumentarizma i očuvati decidirano jasan cilj, postavljen i u fazi pripreme i u toku snimanja emisije: da istina (koja je inače svuda oko nas, ali često neprepoznatljiva) koja će biti svesno ponovljena, ali približena gledalištu i reprezentovana iz drugog ugla posmatranja stvarnosti - bude istina nad kojom će se svaki pojedinac zamisliti, nezavisno od toga koliko ga ta istina pogađa. I u tom smislu, upravo metafizički pristup u stvaranju ovog dokumentarnog projekta, na čemu autor od početne zamisli insistira, jedino može da Ijudsku muku i patnju, smisao i besmisao življenja u „uzavreloj” sadašnjosti, ovaploti u već nam poznato pitanje: „Halo! Da li (Vi) nas čujete?” („Crveno usijanje”). A sagledavajući najnovije procese u kontekstu svetske diplomatije, koji se odnose na našu

127