RTV Teorija i praksa

zemlju, moglo bi se nadovezati: ~Da li uopšte hoće neko da nas čuje?” Tužnu priču porodice Mioković beležimo u Hotelu „Union”, gde je deo porodice privremeno smešten. Majci Stoji iz Mašićke Šagovine jedan sin gine na ratištu, drugi biva ranjen i postaje doživotni invalid, a ćerka, bez noge, zarobljena u hrvatskom zatvoru, čeka na razmenu. Kamera majku prati do VMA, gde odlazisa svojom snahom da, posle 3 meseca od pogibije, identifikuju sina i preuzmu ga iz mrtvačnice, a zatim putuju vojnim vozilom za Okučane, da ga sahrane. To je bila situacija kada se u toku jednog popodneva promenila koncepcija sledećeg dana snimanja. Jer, iznenada saznajem da će u 7.00 ujutro povorka iz „Uniona” krenuti (bilo je i drugih) te odlučujemo da to snimimo, čime se obogaćuje pređašnji definisan plan (u tom smislu, sudbina ove porodice bila bi ispričana samo kroz razgovor u hotelskoj sobi). To govori i da je u metodologiji ovog istraživanja bilo neophodno biti neprestano u kontaktu sa onim ličnostima koje će naći mesto u emisiji. To je pomoglo da se dođe do autentičnije situacije i na suptilan način pokretnom kamerom snimi određena potresna storija. Faza snimanja je počela 27. marta i trajala do kraja aprila. Tako je i šestomesečni pomen poginulom Nebojši Živančeviću (o kome je bilo reči) takođe registrovan i na vreme snimljen. Kada je reč o temi majke iporodicepoginulih osvrnula bih se na protivrečnost dveju paralelnih komponenti (napor i izvesna lakoća) u novinarskom pristupu ovim Ijudima. To u praksi, s jedne strane, izgleda ovako: majci ili ocu poginulog mora se prići sa velikom pažnjom, kao osetljivom i povređenom biću, poštujući etičke „zakone” novinarstva (kojih bi se trebalo zapravo uvek, u svakoj situaciji pridržavati) јег mogu đa pomognu autoru da u razgovoru dobije „željeno” od Ijudi, a da ih ne ostavi povređene duše. Ponekad se psihološki mora proceniti na koji način se treba osobi približiti. Stoga, ova tema, teška i suptilna, logično iziskuje od autora posedovanje pre svega neiscrpne snage i strpljenja, a što je posebno važno - umeće

128