RTV Teorija i praksa

problema (zbog političke situacije egzodus izbeglica) suočava sa teškom ekonomskom krizom, pokazuje priča (do koje smo u istraživanju došli) o radniku koji je radio u Pamučnom kombinatu Beograd. Kada je, pre par meseci umro, njegova porodica nije imala novac da ga sahrani, pa je pomoć sakupljena u njegovoj fabrici. Tema ranjenici-invalidi po svojoj žestini sama po sebi može biti osnova za dobru emisiju. Brojni razgovori sa ranjenim mladićima invalidima samo su potvrđivali gledište da će ovi mladi Ijudi ostati trajna briga i nikad zalečena rana društva u kontekstu svih ostalih rešivih i manje rešivih problema. Istražujući obišli smo Zavod za ortopedsku protetiku i fabriku „Rudo”. Pri suočavanju sa preko 40 dvadesetogodišnjih mladića koji su ostali, neki bez obe, neki bez jedne noge, ili bez ruke, i još većim brojem paraplegičara i ranjenika u Somboru, Bezdanu, Vrnjačkoj Banji (rehabilitacioni centri), čovek brzo shvati da je ovo vreme zaustavilo madost koja je tek zakoračila u život, i da za njih ne postoji način da se izgubljeno nadoknadi. U ovom trenutku oni su heroji, i još dugo će biti heroji, ali zaogrnuli plaštom brige pojedinih inslitucija, i u okruženju sličnom sebi, još ne osećaju, niti se suočavaju sa problemom društvene izolacije kojoj mogu bili izloženi. Pa ipak, bez obzira na tragediju, koja je neprocenjiva, u razgovorima sa njima potresla me je i fascinirala njihova želja za životom, samosvest i čvrsta volja da naprave prvi korak ka kojem teže, kao prema neostvarenom snu. Neshvatljiva je i briga pojedinih momaka za drugove koji su još na ratištima, ili očaj zbog onih koji su dali živote. Nikada neću zaboraviti reči Maglov Radenka iz Šagovine, koji je stradao od nagazne mine: „Nije mi, vjerujte, žao što sam izgubio nogu ja, ali mi je žao momaka koji su odavde mobilisani”. Težnja da u toku istraživanja dođemo do tzv. tematskog spoja između dve na početku odvojene tematske celine, često je od dva prostora i dve na izgled različite sudbine, kao što je bio slučaj sa Dečjim selom (napuštena deca) i KP domom u Sremskoj Mitrovici,

132