RTV Teorija i praksa

probrao cigaretu i zapalio...zatim je pogledao tabak modre hartije s prijevodom, koju je mahinalno joś držao u ruci, elegantno se nasmijao, zgužvao hartiju i bacio u koš...najednom zavlada tiśina. Jedan po jedan glas je zamirao...lice Baranjskog se umiri, osluśkuje... Sekvenca XXVI. Kancelarija prefekta. Int. Noć (Sekvenca na njemačkom) U zgradi vlada apsołutna tišina. Kotas u fotelji zavaijen čini se kao da je zaspao. Kotas duboko uzdahne, ustane, ode do vrata sekretarove sobe, otvori ih. KOTAS: Idemo, Baranjski... za danas smo završili. Baranjski prilazi. Kotas ga potapše pomirljivo... Pakujući papire u aktntaśnu Kotas govori Baranjskom kao da se izvinjava za svoj malopredaśnji napad bijesa. KOTAS: Mene rijetko kad neśto izbaci iz takta, to ste mogli primjetiti! Ali ovo večeras! Ta pjesma, te nerazumne žene koję je neko nagovorio na glupu i besmislenu stvar koją se zove Strajk!... Baranjski pokuśava da uspostavi staru ravnotežu. BARANJSKI: Ah, zaboravio sam da Vam kažem: uhvatili smo vođe. Dvojica. Sutra... KOTAS: (prekine ga) Prije ili kasnije...podrazumjeva se. To je već dosadna realnost. \ Sad je to opet onaj smireni i odmjereni prefekt policije, kakav je bio na početku. KOTAS: Pokuśao sam da nađem neki smisao u svemu tome. Besmislene pjesme! Lakomisleni postupci! To, da neśto rade, a ni same ne

166