RTV Teorija i praksa

Prevedeno u suvi, zvanični próżni tekst, ujedinjenim naporima policijskih činovnika, ta ćetiri stiha su iznakažena i zvuče jadno i smiješno. Baranjski sa zebnjom i izvjesnimttlakšanjem očekuje Kotasov komentar. Kotas grubo odgurne hartiju i oštrim uzvikom prekine misli Baranjskog. KOTAS: Glupost! BARANJSKI; (tiho) Konsultovao sam... Kotas uzrujan Seta od stola do prozora... KOTAS: To je suviSe glupo! Ili Vi niste sposobni da prevedete tu glupu pjesmu, onda ne znam zaSto ste uopSte tu, iii one zbilja pjevaju ono Sto tu piSe...onda...onda zaista ne znam Sta da mislirn. Baranjski je stajao kao osudenik, na njegovom mrSavom blijedom licu izbili su crven i pečati, a oći oborio zemlji, kao da je on odgovoran za sve i kriv Sto, eto, njegovi sunarodnici izmiSljaju i pjevaju takve stvari. I on se zaista u dnu duSe osjećao postiđen i sav umanjen pred ovim snažnim čovjekom krupna glass, ohola pogleda, zapovjedničkog pokreta, čija je nadmjenost njemu izgledala tako prirodna i nedostižna. Kotas se ponovo približi Baranjskom, ide oko njega... KOTAS: Šta čekate? Razmjestite ih u samice! Odmah! Pa, nećemo valjda ostati ovdje do jutra! Baranjski izlazi...ošamućen... Sekvenca XXV. Kancelarija Baranjskog, Int. Noć K-167-PB(A)ŠVENK-ZUM-K(VK). Baranjskom je trebalo vremena da se sabere, tako se malen, zgužvan i nesrećan osjećao. Ćim je došao u svoju kancelariju istrljao je ruke i lice kolonjskom vodom, prešao ćetkom preko glatke i sjajne kosę, podupro lice monoklom,

165