RTV Teorija i praksa

sondaža auditorijuma i javnog mnjenja”, godišnja anketa na reprezentativnom uzorku stanovništva centralne Srbije, koja se izvodi u serijama od sedam dnevnih ispitivanja, a čiji predmet obuhvata praćenje i ocene programa, svakodnevne aktivnosti i budžet vremena i mišljenja o aktuelnim društvenim pitanjima. Njenom standardizacijom uspostavljen je model tzv. posebnih ispitivanja, naime nezavisnih predmetnih celina unutar jedinstvene metodologije i organizacije prikupljanja obaveštenja. Delom zbog obezbeđenih troškova terenskog rada, delom zbog nesumnjivih prednosti verifikovanib metodoloških postupaka, korišćenje modela posebnih ispitivanja tołiko je široko i simptomatično da predstoji ozbiljna opasnost od nekontrolisanog rastvaranja granica valjanosti i pouzdanosti i nehotičnog prigušenja same koncepcijske ravni Sondaże koja označava globalni novi, totalno strukturisanje i opšte tendencije. Mada se u značenjskoj dimenziji ne mogu smatrati njenim sastavnim delom, ova posebna ispitivanja obično se ne razlučuju jasno od konceptualne srżi Sondaże, a uostalom predstavljaju i korektivno sredstvo protiv njene imanentne tromosti. Otuda izveštaji Centra gotovo isključivim osloncem na Sondażu u preuzimanju empirijskog materijala stvaraju privid njene sveprimenljivosti i informativne univerzalnosti. Prošle, 1991. godine, Centar je objavio u svojim edicijama 15 izveštaja različitog obima 1 , od desetak do ргеко stotinu strana. Kako problemskim dimenzionisanjem i tematskim zaokruživanjem, tako i strukturom tekstova i nalaza, kontekstualnim obrazloženjima i iiiterpretativnim insistiranjem, ove publikacije manifestuju pomeranje istraživačkog interesovanja prema društveno, politički i kulturno uslovljenim promenama u odnosu medija i auditorija na višeznačnom polju komunikacije, gde se na

i Ne računaju se izvešlaji sa javnih rasprava o Predlogu daljih programa RTB i projekli ispitivanja. Anotacione elemente za izradu ovog teksla priredila je Vezirka Berberović-Milošević.

190