RTV Teorija i praksa

pojmovnom i empirijskom planu prožimaju informativnost i kredibilnost, tržišno-marketinški obrasci, Ijudske potrebe i programske preferencije. Sistematski organizovane rezultatu Sondaże oktobra 1990. godine iz stalnog dela upitnika, za nivo ukupnog stanovništva, pruža „Redovna sondaža auditorijuma i javnog mnenja” grupę autora. Rezultat! se, uz uvodna metodološka objašnjenja, sa isticanjem okolnosti u kojima je sprovedeno terensko ispitivanje, odnose na globalnu praćenost i stavove o određenim programima radija i televizije, zatim na praćenje programa i emisija po danima, sa naglašavanjem socijalnog i programskog konteksta, na budžet vremena i svakodnevne aktivnosti stanovništva, gde se izlažu strukturni i dinamički aspekt! korišćenja vremena tokom dana od 24 časa. lako se upoređivanjem s podacima iz ranije serije analitičkim komentarima predočavaju moguće tendencije i promene u ponašanju i stavovima, ova publikacija je značajna pre svega po tome što uspostavlja paradigmatsku ravan osnovnog izveštavanja o Sondaži. Prilozi, grafičke ilustracije i numerički pokazatelji prilagođeni su pretpostavljenim korisnicima. Inače, globalne rezultale iste serije, u sažetijem vidu i znatno kraćem roku, saopśtili su Prvoslav S. Plavšić i Gordana Mavrić u radu „Odnoś stanovnika Srbije prema programima RTB (praćenost i ocene)”. Oni se usredsređuju na slušanost i gledanost, kao i stavove o programima, posredovane iskazanim ocenama i stepenom poverenja, zaključujući da porast interesovanja i praćenje radio i televizijskog programa uopšte, odnosno pojedinih programa RTB, uglavnom ne prati povećanje kredibilnosti procenjenog kvaliteta. Koristeći, takođe, podatke iz ove serije, P. S. Plavšić je, povodom konferencije za štampu generalnog idrektora RTB, pripremio kraći i sugestivni preglcd „Nekoliko podalaka o ponašanju auditorijuma prema rezultatima istraživanja Centra RTB za istraživanje”, gde se pre ilustrują nego dalje razvijaju opšlc tvrdnjc o kretanj'ma auditorija.

191