RTV Teorija i praksa

Karakteristićno je da se i preliminarni izveštaj o šestoj seriji Sondaże, „Stanovništvo centralne Srbije u auditorijumu radija i televizije” Prvoslava S. Plavšića i Gordane Mavrić, izvedenoj oktobra meseca, već pojavljuje krajem 1991. godine. Iza uvodnog dela o metodološkim aspektima ispitivanja, rezultat! su saopšteni u ravni stanovništva kao celine i potkrepljeni sa više tabela i grafikona. Analitički pregled obuhvata globalnu praćenost radija i televizije, strukturu slušalaca radija i gledalaca televizije, učestalost praćenja i najslušanije emisije pojedinih programa Radio Beograda, pa učestalost praćenja i najgledanije televizijske emisije. Posebno se analizuje iskazani stepen poverenja u programe RTB i otkriva povećana kritičnost televizijskog gledališta. Utvrđuje se, s porastom relativnog udela auditorija radija i televizije u populaciji i sličnim stepenom globalnog praćenja kao prethodne godine, znatno uvećano interesovanje za neke, pre svega informativne, radio i televizijske emisije. Svoj rad „Gledaoci o emisijama Informativnog i Beogradskog TV programa (brojnost, ocene, poverenje)” Milan Timotić zasniva na empirijskoj evidenciji iz Sondaże 1990. godine, ali, uporedujući istovrsne podatke, prikazane u niżu tabela i grafikona, tokom višednevnog perioda ispitivanja na terenu, uključivši i nalaze ranijih godina, nastoji da izvuče opštije tendencije u odnosu auditorija prema programu. Pošto utvrđuje da je naročito povećano interesovanje za Drugi TVdnevnik, dok ocene kvaliteta ostaju na zadovoljavajućem stepenu, autor ovakvo interesovanje tumači dramatičnim događajima i političkim previranjima, ukazujući da su različiti uticaji na formiranje negativnog javnog mnjenja o delovanju Drugog dnevnika doprineli padu njegovog kredibiliteta. Takođe se konstatuje i porast broją gledalaca regionalnih programa. Beogradski program u večernjem izdanju beleži povcćanje auditorija, a u jutarnjem održava približno isti nivo poput prethodne dve godine, uz bolje ocenjen Jutarnji od Većernjeg programa.

192