RTV Teorija i praksa

„PRZEKAZY I OPINIE”

(Prikazi i mišljenja), 4166 oktobar-decembar 1991, Varšava

VJESLAV GOĐIC - FILMSKI GLEDALAC U PSIHOANALITIČKOJ PERSPEKTIVI Prema američkom teoretičaru filma Čarlsu Altmanu u percepciji filmskih problema je došlo do sušlinskih promena koje su uslovljene ekspanzijom psihoanalize. Vjeslav Gođic pokušava da približi dva psihoanalitička pristupa ulozi i statusu filmskog gledaoca - iz pozicije psihoanalize Frojda i Lekana. Filmska psihoanaliza u Poljskoj praktično ne postoji; svetska ispitivanja pokazuju, ipak, da analiza tog tipa može da bude neobično płodna za humanističke naukę. Autor predlaže psihoanalilički model gledaoca definišući osnovne oblasti refleksija o njemu: a) snevajući gledalac - ključna koncepcija za celokupnu psihoanalizu; b) gledalac u ogledalu - identifikuje se, c) želje gledaoca - skopofilija, voajerizam, fetišizam, d) pozicija gledaoca u tekstu - sistem SUTURE, e) gledalac koji sluša, f) žena-gledalac. Služeći se analizom Kristijana Meca autor zaključuje da je prva i osnovna osobina filmskog gledaoca u shvatanju psihoanalize njegov status sličan situaciji

275