RTV Teorija i praksa

posiani svim važnijim medijima u Londonu ne izazvavši zvanično ili stručno interesovanje čak ni među poznanicima grupę za pritisak „Srpska Akcija za Mir”. U takvoj situaciji nije bilo moguće ni započeti dijalog o medijskom ratu komesmo svedoci. Zaista, uvek isto predstavljanje srpske strane kao jedinog agresora, veoma retko spominjanje srpskih izbeglica i takoreći nikada srpskih žrtava u masakrima, dovelo je do jednostranog skoro potpuno isključivog obaveštavanja. Medijski rat od Vukovara, preko Dubrovnika i Sarajeva, uglavnom se sveo na prikazivanje urbanih strahota, razgovore pređstavnika sukobljenih strana i svetskih lidera, a prisustvo takozvanog nevinog stanovništva u selima nikada nije bilo dovedeno u vezu sa pitanjem zvaničnog britanskog stava i analizę istorijske ułoge Britanije u podržavanju titoizma. Novinarstvo, sa izuzetkom dve emisije o plaćenicima iz Ujedinjenog Kraljevstva u redovima hrvatskih bojovnika nije bilo ovako izrazito uniformno ni za vreme rata u Zalivu. Jer, postojeća britanska štampa levice, izdanja posvećena miru i pacifizmu i istraživačko novinarstvo nisu prikazivali Irak jednodimenzionalno. Zato smatram da uopštavanje srpskog pitanja, kulturę, vojske, režima, ujedinjavanje teźnji čitavog stanovništva do proporcija demonizacije svega srpskog zaista krije izvesnu politiku cenzure. U periodu koji opisujem, do početka blokadę nove Jugoslavije, dva usamljena primera oglašavanja u ime zaspalog britanskog analitičkog mišljenja su bila objavljena u rubrikama In memoriam i Pisma čitalaca. Oproštajni tekst sa Majklom Lisom (Lees) Norę Belof (Beloff) bio je objavljen u „Tajmsu” 7. aprila 1992. u komę njen glas pita: „...zaśto britanski mediji i izdavačke kuce odbijaju da daju mesto informaciji koją bi opovrgla toliko toga u Sta je naša publika bila uvučena da veruje”. Među pismima uredništvu u „Dejli Telegrafu” 8. aprila 1992. Dżin Hauard (Howard) zaključuje: „Mi smo poslednja nacija koją priznaje komunističku propaganda od pre 47 godina”, dodajući da to ima direktan uticaj na sadašnji rat. Istovremeno dopisnici kao Sto je Ijan Trejnor (Traynor) pokrivali su

51