RTV Teorija i praksa

gradovima. Tako je Dragovanje, emitovano 18. aprila uveče, rečju i zvukom dočaralo slušaocima bivši i sadašnji Šabac, po scenariju Katarine Granate, u spikerskom tumačenju Žarka Obračevića i u izboru muzike Radmiie Trifunović-Diklić. Šabac njim sarnim radiofonskim izražajnim sredstvima ovom prilikom predstavljen je u dobroj meri valjano, odabranim podacima o svemu što je suštastveno u njegovoj prošlosti i sadašnjosti, a nisu zaboravljene ni istinite legende o Šapcu, gradu-mučeniku u Prvom svetskom ratu, gradu koji je svojevremeno odlikovan i francuskim ratnirri krstom kao „Proslavljeni grad”. Dodaju li se tome i mnoge kaže i pošalice o Šapcu i o Šapčanima, bez kojih se ne mogu ni zamisliti ni one sumornije a ni vedrije stranice šabačkih letopisa, izrečene u rukovetima pesama i igara iz tog podneblja, u nepogrešivom izboru Radmile Trifunović-Diklić utisak o ovom Dragovanju svakako je neposredniji i lagodniji i zato što nisu mimoiđene zgodę i nezgode koję je kadra da stvori i osmisli poslovično dopadljiva „čivijaška” duhovitost, ne prezajući ni od šeretskih preterivanja u stilu „Poljupce je čak iz Luvra slala Šapcu Mona Liza, noćni život na Balkanu bio je ko sred Pariza...” NA VEST O SMRTI LJUBOMIRA NIKOLIĆA Nije prošlo mnogo vremena od kako sam pisao o iskušenjima i podvizima dopisnika Radio Beograda iz Bosne i Hercegovine, naročito iz Sarajeva, smatrajući da su ponekad izloženi i najvećim opasnostima kada slušaoce kod nas i u svetu blagovremeno treba obavestiti o užasima rata, a pominjući lada i Ljubomira Nikolića ni slutio nisam da ću übrzo potom, na vest o Nikolićevoj smrti, pisali njemu u spomen. U spomen jednom od najistaknutijih dugogodišnjih dopisnika Radio Beograda korne je radio-novinarstvo bilo i dika, i živol, i svetinja. Nikąd ne časeći ni časa, Ljubomir-Ljubo Nikolić godinama obavešlavao je iz Sarajeva.

73