RTV Teorija i praksa

monološke sprege a potpomognute neograničenim mogućnostima radiofonije i studijske montaže reči i zvuka, stvaraju i neke od neslućenih dometa radijske dramaturgije. U većini slučajeva preobražaj romana ili pripovetke u radio-dramu potvrđuje dugogodišnja delatnost dramskih redakcija velikih i malih radio-stanica, a ponekad nije ništa drugo do uzaludni pokušaj ili puko robovanje svemu što je i u toj stvaralačkoj oblasti pomodno i nazovi aktuelno, naročito ako u knjižarskim izlozima osvane delo znamenitog pisca, čudnog naslova i sadržine do te mere slojevite, da je uistinu neizvodljivo odmah i brzopleto rasplesti sve njegove niti, zaplete i čvorove. Negde na pola puta ostao je i poduhvat da se u radio-adaptaciji Nede Depolo i u režiji Arse Jovanovića radio-dramski predstavi i Hazarski rečnik Milorada Pavića. Na pola puta stoga što je Hazarski rcčnik (kojeg li paradoksa!) i izuzetno primamljiva literarna materija za radiofonsko preobražavanje, ali i štivo koję kada se razlomljeno i razudeno glasno izgovara, ukazuje i na nęka svoja dubinska sazvučja, na neočekivane lavirinte u svojim govornim transformacijama. U ono što je pažnje vredno u postupku Nede Depolo übrajam to da su monolozi u niżu otkrili jednu od nosećih greda Pavićeve nesvakidašnje romaneskne građevine, dok je sve ostało odmagalo tumačenju vaskolikc složenosti Hazarskog rečnika, njcgovc simbolikc, enigmatike i zagonctnosti. Zato su i u rediteljskom činu Arse Jovanovića, prevashodno podržanom izborom rnuzike Predraga Stamcnkovića a poreklom izširokih prostranstava Sredozemlja, samo delimično mogła doći do izražaja glumačka snalaženja odabrane izvođačke ekipe u kojoj su bili Petar Banićević, Ljiljana Dragutinov.ić, Radmila Andrić, Stevo Žigon, Miodrag Radovanović, Branislav Jerinić, Jovan Milićcvić, Mihailo Jankctić, Eugcn Vcrbcr i Enver Pctrovci. Čini mi se da ncma te radio-dramali/.acijc i tc rcžijc (a i glume!) koja može dočarati hcrmcličnosl Hazarskog rcčnika o komc je autor, parafrazirajući Ajnštajna, rckao da svc Sto sc u

78