RTV Teorija i praksa

istraživanju svih mogućnih jedinjenja i sprega tona i reči, takve, dakle, emisije bile su i pravovremeni podsticaji onima koji dolaze, naraštajima kako reditelja, tako i ton-majstora i muzičkih urednika. Zato i ne začuđuje što je i Božidar Đurović pošao tim tragom. U saradnji sa ton-majstorom Zoranom Jerkovićem, muzičkim saradnikom Sandrom Jovanović i glumdma-recitatorima Sonjom Jauković, Mihailom Janketićem i Milanom Mihailovićem, rediteljsko interesovanje i pažnju Đurovića privukla je, bar iz dva, podjednako opravdana razloga, zbirka pesama Krvava svadba u Brzavi Dragomira Brajkovića. Prvi је sadržan u činjenici da su Brajkovićevi stihovi, inače samoniklo izvorni i asocijalivni, u ovom slučaju prepoznatljivi čak i kada su razlomljeni i izglobljeni u ciiju da takvo svoje naknadno mnogoglasje prilagode zakonitostima radiofonske montaže nebrojenih zvučnih efekata, šumova i raznovrsnih muzičkih odlomaka, a drugi razlog svakako je u alegoričnosti i sudbinskoj simbolici stihova Dragomira Brajkovića, toj svojevrsnoj balkanskoj rapsodiji gorštačkog krika i opomene. Jer, kako ne uzdrhtati i ne obamreti u odjeku i ovakvih pesničkih vizija i zaveštanja; „...DoSao je red i na naš grad u koji odavno ništa ne stiže... Ugušiće me sjećanje, more iz djetinjstva i muke, izvadi mi sjekiru iz plećke, odveži mi ruke, skini mi krv s očiju, krv viđenu na svadbi u Brzavi... Dotada pitomi, prosto jagnjad, skočiše u vučje koźe i prosuše krv i mozak u ugaženo b1at0...” DELIMIČAN PREOBRAŽAJ ROMANA Povodom repriznog emitovanja Hazarskog rečnika Milorada Pavića, jedne junske večeri 1992. godine, teško je bilo odagnati misao kako je to - i ne samo danas, i ovde! - već uobičajeno da pojava nekog zapaženijeg romana odmah izaziva potrebu da se taj roman preoblikuje i prilagodi, recimo, izražajnim ■ sredslvima filma, teatra, radija pogotovo. Radio-dramskom izrazu nisu strane sve prozne osobenosti koje, kada su razložene u dijaloške i

77