RTV Teorija i praksa

i čoveka, i nebo, i vaseljenu. Pri tom, naglašene su i one josifovski odabrane i sročene metaforę da se „ošekspiriti” i „onjegoševiti” može isključivo ono Sto se dugo beka, gleda, oseća i poima. Razume se da emisija Jasmine Zee Snovidenja - Enriko Josif u svom radiofonskom znaku i znamenju budę i zapažena, i pohvale dostojna u svakom pogledu, trebalo je slušaocima omogućiti da čuju i odabrane detalje razgovora sa kompozitorom (nalik na nekoliko uporednih njegovih strasno izrečenih unutrašnjih monologa) i atmosferu u kojoj te josifovski prepoznatljive besede nastaju a takode, trebalo je interpretirati i akorde njegove muzike, muzike pisane u orkestarskim, kamernim, oratorijumskim, klavirskim i vokalnim oblicima, kao i za potrebe pozorišta i filma. Da sve to nije nimalo lako, svedoči i svojevremeni zaključak Dušana Skovrana o tome kako je Enriko Josif kao kompozitor „stilski i sadržajno orijentisan sa jedne strane prema savremenim muzičkim stremljenjima a s druge prema stilskim karakteristikama i kompozicionim formama ranog baroka, pa i ranijih perioda, jer on u mnogim svojim delima naginje ka evociranju arhaičnog zvuka i izraza...” RADIO-DRAMA I SLUŠAOCI Samo najuži krug radijskih slušalaca kod nas zna da se bliži četrdesetogodišnjica postojanja domaće radio-drame na talasima Radio Beograda. Nije naodmel, stoga, ponešto reći na tu temu i znatno pre spomenutog jubileja. Naime, kada je o Dramskom programu Radio Beograda reč, i ako je - u šta ne bi trebalo sumnjali! - potvrđena pretpostavka da taj program nailazi na prijem i u širirn redovima slušalaca, onda nije nevažno pozabaviti se nalazima da Ijubitelji radio-drame ne obraćaju izuzetniju pažnju na stvaraoce i učesnike u radio-drami, glumce, reditelje, ton-majstore, muzičke urednike, nego im je od presudnije važnosti autor radio-dramskog dela, kao i sadržina njegovog radio-dramskog teksta. Ukoliko je

80