RTV Teorija i praksa

autor istaknutiji i poznatiji, a naslov njegovog teksta zvučniji i izazovniji, odziv slušalaca je veći. I obratno. Ti i takvi podaci višestruko su i značajni i zanimljivi. Zato i ne začuđuje da oni nagone na svakojaka razmišljanja i ne samo onih lica koją se tom problematikom stručnije i profesionalnije bave. Ako tu nekakve nedoumice ima, prvenstveno se moraju razmatrali nęka od suśtinskih pitanja povodom i oko radio-drame. Prenebregavajući sve Sto je ostvareno u oblasti moderne elektronikę i radiofonije (a ta dostignuća svestrano se koriste u oblikovanju svake, iole samosvojnije radio-drame) slušalac kao da izvesnim svojim nehajem i nesvesno ukazuje na okolnost da neki radio-dramski program ne prali onom merom interesovanja koję je, zna se, u takvim slučajevima neophodno - niti je skłon da sam ocenjuje radio-dramu u celini, čijem je trajanju posvelio tridesetak iii šezdesetak minuta. Zato ne treba olako odbacivati uverenja da slušalac uopSle, radiju pristupa kao „zvučnoj kuliji” koją mu je nadohvat i čiji glasovi i sazvučja ispunjavaju dobar deo njegovog vremena dok ponešto posłuje po kući, iii se odmara, iii, jcdnostavno, dok lenstvuje. Shodno lakvoj proceni i radio-drama, većinom, sluša se nekako usputno. Nije, dakle, da se ne sluša, ali se ne sluša i tako da slušalac pri tom budę usredsređeniji i posvećeniji, pa tako i izostaju njegova upuštanja u najraznovrsnije asocijacije i odmeravanja stečenih utisaka tokom i pośle slušanja radio-drame. Znajući za takve i sličnc navike, svojstva i naz.ore svog nevidljivog auditorija, slvaraoci radio-dramskih programa u svetu - a i kod nas - ne posustaju u nadi da će njihova dclatnosl kad-tad uticati na izraziliju plimu prijcmljivijih, zaintcresovanijih, doslcdnijih sluSalaca svih uzrasla. ŽUSTRINA I ŽESTINA ZENITISTA Dokumcntarno-dramski program Radio Beograda u nizu sličnih oslvarenja ranije je premijerno, a zatim, nedavno, repriz.no cmitovao, obogaćen tekstom Irinę Subolić i Vide Goluhović, komad pod naslovom Zenit -

81