RTV Teorija i praksa

stvaralaca, zatim inserata iz drugih emisija i karakterističnih zvučnih sekvenci, u tom delu imamo pokušaj razmatranja fenomena govora i glasova kao elementa komunikacije medu Ijudiraa. Duhovito koristeći mogućnosti koję pruža radiofonski medij, uz muziku u izbom Dragana Mitrića, autori emisije Slovo o glasovima nisu ispitivali svaki glas ponaosob, nego su se više imeresovali za samu funkciju govora i njen smisao, ali i za neke vidove melodijske strukturę govora. Zato su pored dokumentarnih snimaka u emisiji plasirali i druge tekstove koję su kazivali Vlastimir-Đuza Stojiljković i Ratomir-Rale Damjanović sa sebi svojstvenom veštinom. Tako se emisija postepeno pretvarala u jednu osobenu pohvalu govoru, realizovanu različitim radiofonskim sredstvima. U tome vidimo smisao ovog u suštini eksperimentalnog poduhvata, mada nam se čini da su nam autori ostali dužni da i dalje ispituju zvučne vrednosti glasova i, takođe, njihova značenjska obeležja koja, razume se, variraju od same intonacije pri izgovaranju. OPERA BEZ LIBRETA Na Trećem programu slušali smo ređe izvođenu operu Franca Šuberta Alfonso i Esrrela. 9 Delo smo slušali sa snimka koji su ostvarili solisti: Peter Šrajer (tenor Alfonso), Edit Matis (sopran - Estrela), Ditrih-Fiśer-Diskau (bariton - Triola), Fierman Prej (bariton - Mauregato), Teo Adam (bas - General), Hor Radio Berlina i Orkestar Śtals-kapele iz Berlina, pod upravom Otmara Suitnera. Po starom obićaju koji su zaveli muzički urednici Trećeg programa Radio Beograda, slušali smo operu Franca Šuberta bez ikakvih podataka o libretu, a lako i o radnji opere i, uopšte, bez podataka o scenskom životu toga dela.

9 Treći program Radio Beograda, 10. II 1992.

981