RTV Teorija i praksa

Pored ovih, uslovno nazvanih društvenih hronika, u ~Nevenu“ mladi čitaoci nalaze zanimljivo štivo iz istorije, biologije, geografije, tehnike, kojima upotpunjavaju školsko gradivo. Književnost, ona u lektiri i ona van lektire, predstavljena je u „Književnom kalendaru“, zatim u „Izlogu knjiga", i u rubrici „Pesnici petkom.“ Đačko stvaralaštvo, literamo i likovno, objavljuje se na stranicama „Kutka za mlade stvaraoce“. U poslednje vreme na stranicama ~Nevena“ gostuju redakcije đačkih listova pojedinih škola. U dmgom delu ~Nevena“ stranice su okrenute zabavnijim sadržajima, raznim zanimljivostima iz sveta, enigmatici, populamoj muzici, modi, horoskopima, stripovima. Negde između je udenuta rubrika svetodavnog karaktera u kojoj sarađuju školski psiholozi i lekari. Ekološke teme imaju na izvestan način svoju razvojnu liniju u ~Nevenu“. Ta linija održava stepen interesovanja našeg društva za ovu temu. Pre desetak godina ekologija se pominjala u ~Nevenu“, u okviru akcija kakve su bile ~Sa zadmgom brže rastemo“ ili akcije Pokreta gorana. Prateći aktivnost đačkih zadruga, ~Neven“ je raogao da prati i razvoj ekološke svesti među mladima. Ako prelistavamo stare brojeve „Nevena“, zapažamo da se čitava ekološka kultura svodila na skupljanje stare hartije i sađenje borića, odnosno pošumljavanje goleti. Javlja se i poneka pesmica o zagađenoj reci ili nebo koje je prekrio oblak fabričkog dima. Nakon katastrofe u Cemobilju, kao i nakon učestalih alarmantnih izveštaja u svetskim i našim medijima o rupi u ozonskom omotaču, javljaju se novi tonovi u dečjem odnosu prema zagađenju okoline. Dok je ranije taj odnos bio aktivan i delotvoran u smislu popravljanja loše situacije (čišćenja grada, sađenja drveća) nakon ovih događaja, u dečjem doživljaju ekološkog zagađenja javlja se strah, nekakva pasivnost koja te pojave (Černobilj, ozonska rupa) posmatra pasivno, kao nekakav fatum, sudbinu od koje se ne može pobeći, kao crnu viziju budućnosti. Na osnovu kvantiteta dečjih radova pisanih na tu temu može se ipak zaključiti da je i taj autentični strah i pasivna zabrinutost za sudbinu zemlje kao planete, kratko trajala. Verovatno je to posledica pristupa odraslih ekološkim katastrofama kao prema senzacijama što dovodi do udaljavanja od pravog probleraa, do banalizovanja stvari. Ekološka tema

66