RTV Teorija i praksa

Petar Vučković

O JEZIKU UČTIVOSTI

Jezik učtivosti (linguistic politeness) predstavlja veoma važan aspekt harmonične (i uspešne) komunikacije.’ Ovaj fenomen, međutim, postao je predmet intenzivnijeg lingvističkog proučavanja tek u poslednjih deset godina. Sam pojam ~učtivosti“ u priličnoj meri se opire definiciji pa stoga ne iznenađuje činjenica da se ovaj fenomen shvata na različite načine. Premajednom mišljenju, to je „svojevrstan mehanizam koji svodi rizik sukoba u komunikaciji na najmanju moguću meru“ (R. Lejkof) 1 . Učtivost se shvata i kao ~ugovor“ između učesnika u komunikaciji koji mora da se poštuje radi nesmetane verbalne interakcije (Nolen/Frejzer) 2 . Ističe se, isto tako, da se suština učtivosti ogleda u uvažavanju stavova i osećanja sagovomika (Braunova) 3 . Učtivost se shvata i kao sposobnost sagovomika da verbalnu interakciju održavaju u atmosferi relativne harmonije (Lič) 4 . U pomenutim defmicijama dominira, uslovno rečeno, pozitivna učtivost. Učtivost, naime, podrazumeva „izbegavanje sukoba“, „adekvatnu upotrebu jezika“ i „poštovanje ličnosti sagovomika“. Dublja analiza, međutim, ukazuje i na postojanje negativne strane učtivosti. Učtivost, naime, može da se shvati i kao svojevrsna maska za egocentričnost, neiskrenost, pa čak i agresivnost. Simptomatično je u tom smislu sledeće tumačenje učtivosti:

Ovo је delimiino izmenjena verzija referata saopštenog na Okruglom stolu jugoslovenskog društva za primenjenu lingvistiku pod naslovom „Negovanje jezičke kulture“, koji je održan u Novom Sadu 21.12.1996. godine.

103