RTV Teorija i praksa

Možda se učtivost može najbolje defmisati kao društveni podmaz, odnosno kao tečnost koja je manje štetna od alkohola, a koja može da bude čak i korisna, kao što je to besplatno piće na prijemima za diplomate. Ili, bolje rečeno, to je somotska rukavica u kojoj se skriva gvozdena pesnica..." (Sel) 3 . Partneri u komunikaciji mogu da budu i (potencijalno) agresivni, tako da učtivost dobija ulogu „somotske rukavice koja treba da üblaži (mogući) udarac gvozdene pesnice agresije koja je u njoj“. Ovde je reč o dubinskoj potrebi čoveka da istakne svoju ličnost, a koju on želi da neutrališe, budući da samoisticanje (posebno kada je preterano) vodi omalovažavanju sagovomika (tj. ugrožavanju njegovog dostojanstva), a posledica toga može da bude komunikacija sa primesama agresije. Uz pojam učtivosti tesno je vezan i pojam taktičnosti. Maksimu taktičnosti (Tact) u lingvistiku uvodi Lič u sklopu svojih semantičko-pragmatičkih istraživanja. Problem taktičnosti on razmatra kroz dihotomiju logičko značenje (logical sense)/pragmatičko dejstvo (pragmatic force) ukazujući na razliku izraeđu semantičkog i pragmatičkog značenja. Na primer, rečenica; Сапуои pass the salt? (Možeš li mi dodati so?) po formi je pitanje vezano za određenu sposobnost, a po situacionom sadržaju to je zahtev ili čak naredba. U okviru sociopsihološkog pristupa proučavanju komunikacije javila se i dihotomija „društvena učtivost“ (social politeness)/„taktičnost“ (tact) (Amdt/Janney) 6 . Društvena učtivost ima cilj da reguliše društvenu interakciju, tj. izmenu uloga Ijudi u toj interakciji, ili, figurativno rečeno, to je „sistem društvenih saobraćajnih pravila". Kao pripadnici određene zajednice Ijudi moraju da se ponašaju na manje ili više predvidiv način da bi se postigla društvena koordinacija i omogućila komunikacija. Da bi se to ostvarilo, neophodno je da se poštuju određene konvencije „društvene učtivosti“. Društvena učtivost treba da obezbedi adekvatno ponašanje Ijudi u nekim tipičnim/ustaljenim dmštvenim situacijama kao Sto su; 1) početak razgovora (pozdravljanje, odgovor na pozdravljanje, predstavljanje, odgovor na predstavljanje, iniciranje teme za razgovor i sl.); 2) održavanje razgovora (uzimanje reči u razgovoru, prekidanje sagovomika, promena teme razgovora, zahtev da se nešto ponovi ili objasni, naizmenično uključenje ili isključenje iz razgovora i sl.);

104