RTV Teorija i praksa

Pretpostavka o pripadnosti (istoj grupi) smanjuje rizik od mogućeg ugrožavanja ličnog dostojanstva: partneri implicitno prihvataju jedan drugog. Ta činjenica, uz pretpostavku da se komunicira u dobroj nameri, omogućava partnerima da nerazumljivo ili neadekvatno ponašanje (intimnost, preteranu glasnost neprikladnu formalnost, nerazumljive gestove i sl.) tumače pre kao slučajnost nego kao (lošu) nameru. U okviru pozitivne referentne grupe neuobičajeni ili uznemiravajući emotivni signali pripisuju se kulturoioškim razlikama ili ličnim problemima partnera, a nikad se ne tumače kao namera da se ugrozi dostojanstvo/poštovanje druge strane. Mnogi aspekti ponašanja koji mogu da se shvate uvredljivo, uznemiravajuće ili čak preteće u domenu sopstvene kulture, u datoj situaciji se previđaju ili potpuno zanemaruju. U pomenutim kontekstima, kad god partneri ograničavaju komunikaciju na predmet zajedničkog interesa (uz odsustvo bilo kakvog vida agresije ili neprijateljstva), mogućnost da dođe do sukoba u potpunosti se isključuje. Opasnost od mogućeg sukoba u interkultumoj komunikaciji se povećava kad sagovomici napuste predmet razgovora koji predstavlja njihov zajednički interes i kad počnu da razmatraju probleme koji nisu neposredan razlog za komunikaciju (npr. kad stomatolog i pacijent počnu da raspravljaju o rasnim problemima, biznismen i njegov klijent o politici ili dvojica diplomata o svojim verskim uverenjima). Nova tema razgovora (možda) može da dovede i do otkrivanja novog zajedničkog interesa, ali ono što se češće događa u takvim situacijama jeste izbijanje nesporazuma (pa čak i sukoba). Nesporazumi su, razume se, sasvim normalna pojava kako u intrakultumoj tako i u interkultumoj komunikaciji. Međutim, u interkulturnim situacijama ti nesporazumi se mnogo teže rešavaju, budući da pratneri u komunikaciji ne raspolažu istim repertoarom tehnika taktičnosti. Stoga i obični nesporazumi u interkultumoj komunikaciji mogu da imaju veoma ozbiljne interpersonalne posledice. Kad partneri shvate da (međusobno) ne dele iste kultume pretpostavke niti zajednički interes, oni počinju da se osećaju neugodno. Tada se javlja podozrenje prema partneru i on počinje da se doživljava kao član „negativne referentne grupe“. Funkcija negativne referentne grupe u interkultumoj komunikaciji ogleda se u stvaranju nerazumljivog ili neprimerenog ponašanja koje jedan od partnera može da protumači kao neprijateljsko. Za negativne referentne grupe karakteristično je da partneri ne dele zajednički interes, ne prihvataju jedan drugoga i ne

107