RTV Teorija i praksa

medijima, a time posredno govore i o snazi svakodnevnog uticaja medija na jezik auditorijuma. Osim toga, na planu estetičkih poruka, imanentnih i elektronskim medijima, u dekodiranju posebno su značajni procesi identifikacije i projekcije. „Bovaristička identifikacija izaziva želju za podržavanjem. Ova želja za imitacijom može da se izlije u životu, da podražavanje uputi na detalje (podražavanje načina češljanja ili odevanja, šminkanja, mimike filmskih junaka/govora-D.V./) ili da deluje na razne stavove u životu“ (Moren, 1979, I, 96). Sve rečeno doprinelo je stvaranju prećutnog pravila koje je dovedeno na nivo nepisane norme da jezik masovnih medija ne toleriše, u principu, upotrebu opskumih reči, psovki, vulgarizama, uvreda. U pojedinačnim slučajevima, koji su takođe normirani nepisanim pravilima, dozvoljeno je korišćenje psovki, vulgarizama, opskumih reči ili eufemizama, odnosno aluzija, mimikrije vulgarizama kako u audio tako i u grafičkoj prezentaciji. Psovku Svenka Savić određuje kao „govomi čin ekspresiva, prepoznatljive stereotipne forme, eksplicitno ili skriveno izražene, izrazite ffekvencije, zavisne od različitih sociolingvističkih i psiholingvističkih faktora diskursa“( Savić, 1994, 2). Nepisana pravila podrazumevaju da ne postoji legislativa koja bi normirala (ne)upotrebu psovki u masovnom komuniciranju iako postoje i Zakon o javnom informisanju, Zakon o RTS, Novinarski kodeks (doduše trenutno van upotrebe), Pravila ponašanja na izvođenju programa (u RTS), Jezička orijentacija ~Politike“ (Jezički kodeks ~Politike“), Jezička orijentacija Radio-televizije Beograd (Jezički kodeks RTVB). Autocenzurom komunikatori (novinari ili urednički tim) u većini slučajeva sprečavaju da psovke uđu u komunikacioni kanal mas-medija. CILJ Cilj ovoga istraživanja jeste da se sagleda i opiše praksa - način na koji se psovke u sredstvima masovnog komuniciranja zamagljuju, sklanjaju, üblažavaju; u kojim slučajevima se ipak upotrebljavaju i na koji način. Smatramo da treba uočiti i stepen tolerancije medija na psovku, uticaj govome situacije na jezik medija, kao i socio i psiholingvističke faktore u (ne)upotrebi psovke u medijima. Cilj je takođe i projekcija budućeg, mogućeg načina uređivanja upotrebe psovke u sredstvima masovnog komuniciranja.

111