RTV Teorija i praksa

Nezavisnih Država). Višejezičnost se u njoj ispoljava i na društvenom (socijetalnom) i na pojedinačnom (individualnom) planu. Pravnim propisima određuje se službena upotreba jezika i pisama u Jugoslaviji, a tako isto i u Republici Srbiji i AP Vojvodini. Ustav Jugoslavije (donet aprila 1992) propisuje (član 15) daje ~u Saveznoj Republici Jugoslaviji u službenoj upotrebi srpski jezik ekavskog i ijekavskog izgovora i ćiriličko pismo, a latiničko pismo je u službenoj upotrebi u skladu sa ustavom i zakonom. Na područjima Savezne Republike Jugoslavije gde žive nacionalne manjine u službenoj upotrebi su i njihovi jezici i pisma, u skladu za zakonom." Ustavom Republike Srbije (donet septembra 1990) utvrđuje se (član 8): ~U Republici Srbiji u službenoj je upotrebi srpskohrvatski jezik i ćiriličko pismo, a latiničko pismo je u službenoj upotrebi na način utvrđen zakonom". Posebnim Zakonom o službenoj upotrebi jezika i pisma (juli 1991) precizira se (član 1) da je u Republici Srbiji i službenoj upotrebi „srpskohrvatski jezik, koji se kada predstavlja srpski jezički izraz, ekavski ili ijekavski, naziva i srpski jezik“, kao i da su na područjima na kojima žive pripadnici narodnosti u upotrebi istovremeno sa srpskim jezikom i jezici i pisma narodnosti. Istim Zakonom je propisano da opštine u kojima žive pripadnici narodnosti utrvrđuju kad su jezici narodnosti u službenoj upotrebi na njihovoj teritoriji i koji je jezik, odnosno jezici, u službenoj upotrebi u kojoj opštini. Prava pripadnika narodnosti na službenu upotrebu jezika i pisama utrvrđena su Statutora AP Vojvodine i statutima opština. U Vojvodini je u službenoj upotrebi istovremeno sa srpskim jezikom mađarski jezik i pismo u 29 opština, slovački u 12, rumunski u 9, rusinski u 6, a u opštini Bela Crkva Statutom je utvrđeno da je u službenoj upotrebi i češki jezik. S obzirom na ovako regulisanu službenu upotrebu jezika u Vojvodini, Srbiji i Jugoslaviji, jasno je da srpski jezik funkcioniše kao većinski jezik šire komunikacije nacionalnog i zvaničnog statusa, a mađarski, slovački, rumunski i rusinski kao manjinski jezici zvaničnog ili službenog statusa samo na određenoj teritoriji. CILJ, PREDMET I METOD ISTRAŽIVANJA Opšti cilj ovoga istraživanje bio je: prikupljanje empirijske građe za procenu mišljenja i stavova pripadnika mađarske, slovačke, rumunske i rusinske nacionalne manjine o njihovom položaju i etničkim odnosima u Vojvodini i unapređivanje saznajnog fonda za argumentovano, demokratsko i tolerantno razmatranje ovih

126