RTV Teorija i praksa

očekivanjima veoma raznovrsna: tempo giusto svojstven igračkim kolomejkama, kod pevanih prelazi u rubato i parlando s punktiranim ritmom. Tako se u četmaesteračkim stihovima kolomejki sa cezurom posle osmog sloga u poetskim opisima odražavaju sve značajne pojave u narodnom životu, po čemu podsećaju na naše deseteračke distihove. Slične igračke meiodije zovu se kod Rumuna Ardeleana (Ardeljana - igra iz Erdelja), pa su tako kolomejke kao muzičke pojave u svojoj blizini preuzeli i Mađari. To su njihove stare kanasznota sa četvorodelnom strukturom, iz kojih su se - po mišljenju Bele Bartoka - razvile najpre kuruc-nota, a kasnije i verbunkoši, kojima su se primamljivali seljaci u vojske feudalnih gospodara. Melodije tipa kolomejke uticale su i na naše narodno rauzičko stvaralaštvo u Vojvodini, kao i duž nekadašnje Vojne Krajine (Srem, Banija, Kordun, Lika), a najpoznatija koja je posredstvom vojnika pevača i igrača doprla do Novog Pazara i dalje po Raškoj takođe je igra s pevanjem: „Igra kolo na dvadeset i dva.“

Muzički primer br. 1: „Igra kolo na dvadeset i dva“

Najstariji pisani izvori o srpskoj srednjovekovnoj muzici su istorijski i drugi spisi crkvenih pisaca, biografije istaknutih srpskih viadara, izvesni arhivski dokumenti državno-administrativnog karaktera, hrisovulje i povelje vladara, naslikani muzički instrumenti na freskama u crkvama i manastirima, zabeleške stranih putopisaca o ondašnjoj Srbiji i životu u njoj, kao i muzički rukopisi sačuvani do današnjih dana. Navedeni izvori odnose se na duhovnu i svetovnu muziku, a najdragoceniji su ~Nomokanon“(No|iOKavcov, ц prevodu svetog Save „Ilovačka krmčija“ iz XIII veka) i ~Sintagmat“(ouvTay)ia- sastavljanje, sklop delo) Matije Vlastara, napisan u XIV veku. U „Ilovačkoj

145