RTV Teorija i praksa

oružanih sukoba sa Turcima, knez Miioš Obrenović izda ukaz o formiranju prvog knjaževskog bleh-orkestra pod vođstvom kompozitora i dirigenta Josipa Šlezingera. Kakvog je to efekta imalo na muzički život Srbije u povoju, neka posluži samo jedan podatak: u drugoj polovini XIX veka u Srbiji su delovala 44 školovana muzičara (28 poreklom iz raznih evropskih zemalja i 17 - koji su pripadali domaćim muzičkim snagama). Njihova delatnost je obuhvatala kompoziciju, dirigovanje, muzikoiogiju, muzičku pedagogiju i druge muzičke delatnosti čiji je razvoj bio neophodan u jednoj novoj i ambicioznoj muzičkoj i uopšte kultumoj sredini. Okupljanje muzičkih izvođačkih snaga relativno brzo je naraslo do sasvim zadovoljavajućeg nivoa sa nekoliko stotina muzičara u ansamblima i školama, i znatno više amatera u horskim društvima. U takvom veoma brzo izmenjenom zvučnom umetničkom ambijentu, populama pesraa i populama muzika uopšte su se brzo nametnule kao duhovne potrebe. U želji da budu kao stvaraoci uočeni i upamćeni u životnoj sredini gde deluju, svi ti novi muzički delatnici trudiii su se da se u toj novoj prilici istaknu i svojim darom i znanjem, pa je na kasnoromantične stihove srpskih pesnika započeo razvoj populame pesme kod nas. Ona se kao autorsko tonsko stvaralaštvo, naročito na svom početku, veoma razlikovala od narodne muzičke tradicije. Naime, većina kompozitora, a naročito stranci poreklom, nije dovoljno dobro poznavala naš narodni stil muziciranja, uglavnom ne uspevajući da tim muzičkim izrazom suvereno ovlada. A kao uzrok i posledica delovalo je i nerazumevanje inače veoma važne činjenice da se srpska narodna muzička umetnost, oličena u narodnoj muzičkoj tradiciji, u suštini nastajanja bitno razlikuje od autorske muzike, pa i od populame muzike za narodnu zabavu. Dakle, uspostavljanje logične tonske strukture u autorskoj populamoj muzici počinje nastajanjem melodijski i ritmički defmisane ideje, koja se daljom muzičkom nadgradnjom kao zamisao obogaćuje. Nasuprot tome, nove tvorevine folklome muzike začinju se muzičkim upražnjavanjem poznatog, relativno savršenog napeva (ili instrumentala), obogaćujući se i dalje improvizacijom kao stvaralačkim fenomenom. I u svojim daljim izvođenjima ta dva različita stvaralačka principa zadržavaju takva svoja početna usmerenja; autorska pesma striktno nastavlja doslovnost (kao kod kompozicija u suštini takođe autorske umetničke muzike), a folkloma muzika - improvizaciju i dalje promene u njenim okvirima, zadržavajući suštinsku sličnost sa džez-muzikom, čije istinsko pulsiranje je takođe nezamislivo bez improvizacije. Upravo zbog specifične folklome improvizacije u izvomoj narodnoj muzici, deo prirodnog stvaralačkog procesa

149