RTV Teorija i praksa

О novim i potpuno različitim osobinama improvizacije kao interpretativno-stvaralačkog procesa rečito govori sledeći muzički primer: pesma „Kišo, tiho padaj!“, jedna je od ranih kompozicija Vitomira Životića, nekada veoma poznatog kompozitora omiljenih, ali i nepretencioznih pesama. Slobodno, nesputano, improvizantno izvođenje te pesme, birane za snimanje od strane brojnih pevača u toku više decenija, uvek je bilo u službi muzičke svežine i iepote, a da pri tom melodijska i ritmička osnova nisu pretrpele nikakve značajnije promene upravo zato što uioga improvizacije tokom izvođenja muzike za narodnu zabavu nije suštinski stvaralačka, a to znači da ne deluje kao agens bitnih muzičkih promena.

Muzički primer br. 5 „ Kišo, tiho padaj! “

I brojne najstarije popularne pesme, koje slove kao „stare gradske pesme“ su, uprkos svome izuzetno dugom trajanju, neke u toku više od jednog veka, savremenom muzičkom auditorijumu prihvatljive i danas. Iz veoma dugog spiska najuspešnijih odabran je samo izvestan broj naslova, zajedno sa imenima njihovih takođe nepodeljeno poznatih autora. To su za ovu priliku; Nikola Đurković: „ 77 plaviš, zoro zlatna“, Hugo Doubek: „ Vesela je Srbadija", Voves Antonije Đorđević: „.Jadna draga“, Aksentije Maksimović: „Dva se tića pobratila “, Aleksandar Nikolić: „Kruševljanka kolo“, Vojteh Šistek: „Ој, Srbijo, milamati!", Stevan Šram: „Krozponoć nemu“, Mita Topalović; „Lepo tije rano uraniti", dr Jovan Paču; „Brankovo kolo“, Komelije Stanković; „Sećaš li se onog sata“, Stanislav Binički; „ Ponoć je tako tiha“ i „Marš na Drinu “ itd. Ilustrativnim primerom iz okvira ovog izbora prvobitnih pesama za zabavu u nas, želimo da vam ukažemo na značajne razlike naših foklorno-muzičkih i populamo-muzičkih pesama, od kojih potonje pružaju mnogo

151