RTV Teorija i praksa

Do sada su takve tendencije uočavane na raznim stranama, naročito u trenucima stagnacije poslovnog delovanja estrade i s njom prirodno blisko povezane industrije nosača zvuka, ali i drugih aktera, ne izuzimajući ni štampu i elektronske medije. Vrlo često te poteze karakteriše upravo krajnje nelojalna destruktivnost: kako sprečiti nekog da normalno deluje, pri čemu su naročito aktivni učesnici u muzičko-estradnom biznisu i uglavnom kao njihovi eksponenti, pripadnici manjih, ali fmansijski moćnih neformalnih grupa učesnika. Bilo je i suprotnih, pozitivnih primera, kao što je „Beogradski sabor", koji je organizovala „Beogradska estrada“, pa grubo potisnut „Hit paradom", prethodnicom sadašnjeg ~Mesama“ i mekih drugih sličnih manifestacija. Zbog svega navedenog, pratioci kultumih zbivanja period od poslednjih nekoiiko godina u javnosti s pravom označavaju kao krizno vreme naše masovne kulture. Nisu, naravno, to jedini ni svi uzroci koji su navedeni, ali jesu najkrupniji i najuticajniji, pa pošto je konstruktivno delovanje nedovoljno organizovano i zato neprimereno slabo, pozitivni efekti izostaju, što nije dobro ni za jednog učesnika: stvaraoce, izvođače, medije, proizvođače nosača zvuka, a pogotovu pripadnike auditorijuma koji trpe posledice bez ikakve mogućnosti uticanja na krajnji ishod. Takva kriza estradne delatnosti i produkcije nosača zvuka, kao estradi najbližeg medija koji produkciono prati i obuhvata dnevnu produkciju populame muzike, prouzrokovala je poslednjih godina i opšte slabljenje interesovanja za novoproizvedene nosače zvuka, pogotovu za izdanja najvećih proizvodnih organizacija te vrste. Sledstveno tome, reprezentativni koncerti i značajne promocije odabrane muzike nisu već dosta dugo mesta najznačajnijih muzičko-zabavnih događanja. Bogataške svadbe i ispraćaji u vojsku u najbogatijim selima i porodicama najčešći su povodi i prilike za nastupe najpoznatijih ~turbo-folk“ zvezda, kao i (kafanski i dmgi) koncerti uz prisustvo naših ekonomskih iseljenika, tamo gde su njihove najveće koncentracije u Evropi, Kanadi, Australiji i SAD. Pri tom odavno više nije težište na muzičkim snimcima publikovanim posredstvom nosača zvuka, već na muzičkoj samopromociji, pošto čitava zabavno-muzička sfera pretežnije pripada ekonomsko-propagandnoj funkciji u muzičko-zabavnom biznisu. U suštini, stoga, ne treba očekivati nikakve razvojne neizvesnosti, ato znači daje izlišno očekivati šta, već kako će se to što je ~u trendu“ dalje ostvarivati. Osim ako u nekom trenutku ne „budenm zatečeni“ pitanjem; „Šta mi to, zapravo, činimo?“, a pogotovu „Sta uporno odlažemo i izbegavamo da činimo u oblastima naših kompetencija?”

155