RTV Teorija i praksa

Petar Ljubojev „MASOVNE KOMUNIKACIJE - ŠTAMPA, FILM, RADIO, TELEVIZIJA“,

Pozornica dramskih umetnosti, Novi Sad, 1996.

Knjigu Petra Ljubojeva MASOVNE KOMUNIKACUE čine eseji i predavanja nastali tokom 1995. i 1996. godine, čiji sadržaj najbolje osvetljava njen podnaslov - o štampi, filmu, radiju i televiziji. Knjiga je pisana u pedagoškom maniru s obzirom na to da se autor prevashodno obraća studentima. Međutim, on se obraća i naučnoj javnosti ukazujući na relevantnost predmeta masovnih komunikacija kao posebne naučne i nastavne oblasti, koja se temelji na iskustvima sociologije kulture, istorije umetnosti i estetike. Pre nego što se usmerio na osnovnu temu, autor je ukazao na to da razumevanje posebnih medija komuniciranja pretpostavlja i uvažavanje sveobuhvatnog i novog sistema vrednosti masovnog društva, masovne kulture, odnosno kulture uopšte, On navodi defmicije kulture onih teoretičara koji na ovaj fenomen gledaju pre svega kao na „intelektualnu sferu Ijudske delatnosti' 1 . Ciceron, na primer.

govori o kuituri Ijudske duše i kulturi Ijudskog duha, da bi se taj tok misli iz antike nastavio tek u XVIII, prosvetiteljskom veku. Banbatista Viko raspravlja o novim načinima naučne spoznaje sveta, pri čemu naglašava da je kultura čovekov svet. Lajbnic uvodi germanizovan izraz cultur, a Johan Adelung u rečniku nemačkog jezika objašnjava kulturu kao oplemenjivanje i suptilnost svih duhovnih i fizičkih snaga čoveka. O kulturi su svoje stavove iznosili i Mbnteskje, Volter i Ruso , a o „nauci o kulturi" pisao je i Hegel. Maršal Makluan, utemeljivač nauke mAsovnih komunikacija, najavljuje prisustvo elektronske, vizuelne kulture koja je toliko globaina da otvara prostore opšte, „integralne kulture". Sasvim umesno, Ljubojev se osvrće i na filozofsku misao Karla Jaspersa, koji analizira „duhovnu situaciju vremena“ u kome živi (naziv istoimenog teksta iz 1931. godine) i nalazi da se pojavom

211