RTV Teorija i praksa

socijalnih pokreta i tehničkoekonomskog uzleta u poslednja dva stoleća formira bezimena masa - publika građana koja posreduje javno mnjenje. Da bi se uticalo na bezimenu masu potrebna je poruka, i to svakodnevna, putem štampe, zatim „masovnim preslikavanjem života ili reprodukcijama u bioskopskim predstavama i na radiju gde se ostvaruje kontakt svih sa svimaA U obrazlaganju sintagme kultura masovnog društva, Ljubojev i dalje nabraja sociološke autoritete kao što su Veber, Rajt Mils, Antonjina Kloskovska, Carls Kulej, ali se nešto više zadržava na teoriji Edgara Morena za koga je masovna kultura prva univerzalna kultura u istoriji čovečanstva. Ona je nastala u Americi, akumulirala se u Evropi, a ima svojstvo da integriše i druge kulture. Po tome je kosmopolitska i svetska. ŠTAMPA - MEDIJ PISANIH PORUKA U poglavlju o nastanku, razvoju i funkciji štampe, autor navodi da je to medij kojim se ideje razmenjuju putem pisanih poruka. Ekspanzija štampe započinje u XIX veku, a nezaobilazna je u XX. Za štampu je prelomna 1995. godina, jer se veliki novinski magnati okreću satelitskom programu u nameri da objedine televizijsku i filmsku proizvodnju i domašaje štampe. Nije reč samo o tehnološkim inovacijama već i o načinu novinskog izveštaja. Naime, vest postaje roba, a roba se prilagođava zakonima tržišta i tražnje, što znači da novine treba da budu jeftine, a informacije senzacionalističke, dinamičke i

bezobzime. Takav odnos ргеша novinskom informisanju brzo je iznedrio visokotiražnu, tzv. žutu štampu. Najčešći oblici pisane komunikacije jesu: vest, izveštaj, reportaža, novinska kritika, komentar. kai'ikatura, ilustracija, te novinski roman. roman u sveskama i feljton. Kao autor kome je estetsko načeio u medijskoj poruci od izuzetne važnosti (koji estetičko. etičko i emotivno u masovnim komunikacijama izdiže iznađ ostalih karakteristika komunikacijske poruke). Ljubojev stavlja film na prvo mesto po važnosti u sistemu masovnih elektronskih medija, budući da film „svojim uzvišenim domašajima nudi osnovu za upoređivanje svih jasno izdvojenih ili osamostaljenih medija“ kao što su radio i televizija ili pak strip i animirani crtež. FILM - ESTETSKA PORUKA Film je prihvaćen kao nova autentična umetnost, a nastao iz želje za novim viđenjem sveta. Zato film nudi dovršenu sliku nedovršenog iskustva sveta. Sineasti kreiraju svoju stvamost zahvaljujući velikoj moći pokretnih slika. Za postuliranje filmske umetnosti značajni su teoretičari kao što su Benjamin, Bazen, Žan Mitri, Rolan Bart, Tarkovski, koji su promovisali film kao jedan novi estetski princip. Prema Ljubojevu najviše pažnje zaslužuje upravo Andre Bazen koji je obogatio područje filmske ontologije i jezika i utemeljio teoriju autorskog filma, uzdigavši filmsko stvaralaštvo režisera, pre svega neorealista kakvi su Roberto

212