RTV Teorija i praksa

goste, raznovrsne teme, reagovanje na podsticaje slušalaca. Primećuje se da privatne stanice imaju relativno oskudan priliv sredstava od oglašivača i da one nisu spremne da prošimju svoju ponudu, a neke proizvode i sasvim beznačajne programe. Tri stanice prednjače u emitovanju ove vrste programa - Radio Uno (za programe vesti) koji okuplja osam miliona slušalaca dnevno, Radio Due (fokusiran na zabavu) sa šest miliona slušalaca i Radio Tre (posvećen kulturi) sa 1.8 miliona slušalaca dnevno. RAI je izgradio udoban i luksuzan studio u Rimu specijalizovan za kontakte sa publikom, koji prima nekoliko učesnika, a ima posebnu telefonsku centralu za prijem brojnih poziva. Telefonski operater unosi informacije dobijene od slušalaca u kompjuter, gde oni objašnjavaju svoj mogući doprinos diskusiji koja se upravo vodi. Ispred svakog gosta u studiju nalazi se monitor koji pokazuje sve infonnacije pa on može da izabere najinteresantnije teme i stavove. Uz pomoć “miša” bira se određena tema, što je istovremeno signal operateru da pozove određenog slušaoca. Kada se dobije pozvani slušalac, signal u studiju trepće dok je on na “standby”, gost se sprema na razgovor a inženjer studija priprema uključenje. Gost pritiska dugme, pali se crveno svetlo i slušalac se uključuje. Kompjuter može da obavlja i druge poslove i sakuplja podatke o pozivima, telefonskim brojevima, mestu i količini poziva, emitovanju, itd. Zahvaljujući toj moćnoj opremi RAI nastavlja da proizvodi uspešne programe kao što su emisije: 3131 (jutamji “talk” program na Radio Due) ili emisija Palomar (debata o kulturi na Radio Tre). Jedan od autora ovog radija (Mikele Plastino) namerava čak da u Rimu otvori sopstvenu stanicu pod imenom Talk Radio koji bi emitovao ovakav program tokom celog dana. PREDAJMCI MALE SNAGE Komunalni i radio susedstva Primer koji ćemo detaljnije obraditi je iz Japana gde se lansira nova era FM male snage (Low power), za koji se obično misli da ima (proporcionalno) isto toliko radio-stanica kao razvijeni svet. To, međutim, nije slučaj. Regulativa je bila stara, gotovo iz vremena Drugog svetskog rata, a vlada je davala prednost krupnom kapitalu i, ceneći radio resurse, nije bila sklona da dodeljuje veći broj licenci. Vremena su se promenila a industrija Japana je sposobna da stavi na raspolaganje više predajnika nego bilo gde u svetu. Razvoj komunalnog radija koji je usledio podrazumevao je predajnike male snage, a bilo je poznato da se

22