RTV Teorija i praksa

npr. u Tokiju samo preko 4 FM stanice servisira čitavo područje (u čijem distriktu živi oko 20 miliona Ijudi). Licence za FM transmitere snage od 1 do 10 W dodeljuju se uz očekivanje da će ove stanice “procvetati” po celoj zemlji. - “Community FM Radio Station” donose takav nivo individualnosti u radio komunikacijama kakav do tada nije viđen, koje, nasuprot velikim stanicama establišmenta, rade takve stvari koje ovima nisu ni padale na pamet. Stanica Yokoska FM locirana u bučnom šoping centru izvan Američke momaričke baze južno od Tokija, npr. iz studija koji liči na staklenu kabinu emituje program za deo grada, a on je označen kao “papazjanija”: čita se poezija, pušta muzika, daju lokalni oglasi, intervjuišu vlasnici radnji u okolini. Jedna od emisija je posvećena stranim porodicama koje žive u oblasti, da bi se sa njima ćaskalo o životu u Japanu iii u njihovim zemljama. Ovakva rešenja sa predajnicima male snage pogodna su upravo u Japanu, koji je kao ostrvska zemlja izložen mnogim elementamim nepogodama. Poslednji primer iz Kobea, februara 1995, kada je pokrajinska vlada uz pomoć poklona iz NHK i volonterski rad postavila predajnik od 300 W da bi pomogla ugroženom stanovništvu informacijama, servisom, upozorenjima, emitovanjem ličnih poruka sl,, veoma je poučan i podsticajan i za ostale regionalne zone i nadležne. - Drugi pravac razvoja ovakvog radija su “Mini FM” koje se, izgleda, razvijaju zahvaljujući “rupi u zakonu” koja omogućava svakom investitoru da podigne stanicu veoma male snage bez licence pod uslovom da nikog drugog ne ometa u radu. Mnoge od Mini FM su tek nešto više od hobija Ijudi koji su želeli da postanu disk-džokeji. Kako su neke od njih manje od 1 W, njihovo radio-difuzno polje iznosi svega nekoliko stotina metara, pa ih je bolje zvati СоттипОу FM jer ih čuje samo susedstvo. Službeni podaci o broju takvih stanica ne postoje, ali “industrijski posmatrači” navode da ih ima oko 100 i da oni uglavnom rade na ivici zakona. Japanski giganti ( Sony , Teač) već nude male jeftine radio-difuzne uređaje (pod imenom СоттипОу FMSets) koji uključuju sve od transmitera do CD deka. Mnoge velike japanske kompanije, sa deregulacijom medija, počinju da se uključuju u igru ali bez namere da konkurišu nacionalnoj radio-difuziji, nego se usmeravaju na više od milion stranaca u zemlji i tako se razvijaju stanice na stranim jezicima. Krajem 1995. godine trebalo je da počne da radi stanica InterfVave kao zajednička kompanija Toyota, Dai-lchi Kangyo Bank i

23