RTV Teorija i praksa

u početku bilo sto pedeset novinara, danas ih ima dve stotine. A zatim, postoji i problem instrumentalizacije novinara od strane vlasti. Međutim, ni sa ovim ne treba preterivati jer je toga uvek bilo. Dakle, postoji čitava serija razloga koji mogu da objasne gubitak poverenja i mislim da je odgovomost pre svih na novinarima. Kako reagujete na izvesne intelektualne analize vrlo kritične u odnosu na neke medije. Mislirn na teze Virilioa (Virilio), na teze Bodrijara (Baudrillard), Reži Debreja (Regis Debrav) o posledicama dejstva medija, o opasnostima direktnih prenosa i vladavini slike? Kristin OKREN: Mislim da su svi ti intelektualni, teoretski a ponekd i vrlo udaljeni eseji o mehaničkoj realnosti medija često interesantni, ali su i karikaturalni i daleki od onoga što se dešava. Često je to stimulativno. Međutim, ovo interesovanje intelektualaca za francusku televiziju smatram zakasnelim zbog istovremeno interesantnih ali i komplikovanih ideloloških i kulturnih razloga. Uostalom nju i opisuju upravo zbog njenog prodora u čisto kvantitativnoj funkciji. Treba znati da se ovde nije desilo ono što se dešavalo u Velikoj Britaniji gde su se, nasuprot, intelektualci vrlo rano zainteresovali za televiziju prihvatajući da u njoj rade kako bi bolje razumeli medij. Smatram da je Virilio, među svima koje navodite, najinteresantniji i najoriginalniji. Ivan LEVAI: U primedbama Virilioa, u analizi Bodrijara, u strepnjama koje je izrazio Reži Debre vidim normalno ponašanje intelektualaca koji se pitaju - kao što su to uvek i činili - za granice razmišljanja intelektualnih autoriteta. U stvari, obmana crkve na početku ovog veka danas je obmana medija. To je njihova uloga. Najviše me je iznenadila kritika Virilioa koji se uznemirava zbog opasnosti realnog vremena, ideologije savremenog sveta, direktnog prenosa. Sažimanje vremena informacije utiče na to da realna informacija u stvari nestaje. U ovaj kontekst treba staviti nepovoljnu promenu stanja u medijima. Treba, dakle, ponovo da naučimo da planiramo svoje vreme, treba da se oslobodimo ideologije direktnog prenosa koja po defmiciji osuđuje razmišljanje, rezonovanje, perspektivu. Ako to ne uradimo, bićemo gradski dobošari koji raspolažu neobičnom tehnologijom. Ovo je smešno ali to sada, u stvari, činimo. Iv ANJES: Problem je odnosa između vremena kojim raspolaže osoba koja prima informaciju i informacije. Ako ličnost koja prima

38