RTV Teorija i praksa

Slobodan Canić,

Suzana Jovanović

KRIZA U KULTURI I MEDIJSKO OKRUŽENJE

1. DRUŠTVENA KRIZA I KULTURA Savremena kultura, određena okvirima društveno-istorijskih uslova, u civilizacijskoj ravni kontekstualizovana je statusom i funkcijom medija. Globalnu promenu koja je obrazovala opšti kontekst, pa i uslov kultumih zbivanja u našem društvu početkom devedesetih godina predstavljaju privatizacija i povratak privatnom vlasništvu u društveno-ekonomskom sistemu, a uspostavljanje parlamentame demokimtije na stranačkom pluralizmu u političkoj sferi. Međutim, ekonomska i politička kriza, rastakanje jedne države i ideološkog vidokruga, osiromašenje i pad standarda, građanski rat i sankcije, sa svim posledicama, čine pojmovni inventar kojim se označava ishodište naše društvene stvamosti. Prožete takvom stvamošću, još nedovoljno udaljenom ka istoriji, kultume pojave su integrisane u društvene procese koji imaju karakter dramatičnih i totalnih promena. S obzirom na višesmemost i višeznačnost odnosa, naravno, društvene i političke krize ne proizvode automatski i analogna stanja u kulturi. Često je, štaviše, mišljenje da se kultura i duhovno stvaralaštvo intenzivnije razvijaju upravo u vreme društveno-ekonomskih potresa, političkih sukoba i moralnih previranja, kao da suočavanje s teškoćama oslobađa i veće duhovne snage za njihovo savladavanje. Takva afirmacija težnje ka stalnom nadoknađivanju ravnoteže, poput nekog spontanog uređivanja stvari, ipak je svojevrsna ideologizacija društvenog optimizma. I u našoj kulturaoj istoriji rezultati duhovnog stvaralaštva bivali su s vrednosnog stajališta iznad ograničenosti društvene zbilje. Siromaštvo i skučenost

53