RTV Teorija i praksa

5. MEDIJI U KULTURNOJ PERSPEKTIVI (ZAKLJUČAK) 5. 1. Kriza i mediji Početak i sredina aktuelnih devedesetih godina u Srbiji ističu se intenzivnim razvojem i poletom medija, ali i potresima i previranjima u svim društvenim sferama. lako takav razvoj i krizni momenti imaju delom paralelna, nezavisna ishodišta i tokove, proističući s jedne strane iz evolutivnih civilizacijskih tendencija, a s druge iz besprimemog rastakanja prethodne društvene organizacije, oni se prepliću i međusobno prožimaju. Јег, ako se doprinos medija oblikovanju svepatriotske svesti i propagandi političkih opcija opravdano osporava u delovanju na ratno raspadanje države, nikako se ne može zanemariti u razbijanju ideološkog sistema i posledicama tog razbijanja. Ali nesumnjivo je da su kasniji bumi događaji koji su uticali na naše sudbine izazvali povećano interesovanje auditorijuma za praćenje radija i televizije. Štaviše, politička zbivanja, pre svega nastanak pluralističke scene i promocija stranačke validacije, izazvala su ne samo bujanje medija nego i njihovo konceptualno prestrukturisanje i povremeno degradirano prilagođavanje novim okolnostima. Prihvatajući određivanje ovog perioda kao vreme.„tranzicione krize“, nastojali smo da analizom podataka iz istraživanja pokažemo kako se ova kriza manifestuje u odnosu medija i kulture, kroz dimenzije ponašanja i stavova, naročito kroz reperkusije naglo smanjenog životnog standarda, traumatičnih iskustava i dramatičnih ideoloških i vrednosnih promena. Sa stanovišta socijalnih i psihičkih reakcija, povlačenje i bekstvo prema difuznim, manje organizovanim oblicima življenja, kao posledice egzistencijalnih neizvesnosti i traganja za orijentacijom, analizuje se u kulturnom vidokrugu i pri tom se eksplicitno odvaja od političke dimenzije aktiviteta i energije u stanovništvu. Osnovni nalaz se može sažeti u konstataciji da nedovoljno korišćenje vremena za raznovrsnije zadovoljavanje i razvijanje kultumih potreba, niski stepen korišćenja kultumih ustanova, kao i značenjski nivo mnjenja o kulturnoj situaciji i ulozi đržave reflektuju krizno stanje samoj kulturi. No, upravo se time pruža mogućnost da se upotrebom elektronskih medija, radija i televizije, promoviše kvazikompenzaciona funkcija i nadomestak uskraćenim i potisnutim kulturnim aspiracijama. Pokazalo se u tom smislu, uzimajući za primer praćenost programa RTS, da se bez obzira na tendencije okupljanja auditorijuma oko populamih i

77