RTV Teorija i praksa

Stanovište o krizi u našoj kulturi ukazuje na one aspekte čije se izvorište pretpostavlja u društvenim tokovima i koji obeležavaju kultumi život čitave zajednice. 5.4. Mediji i kulturna politika U empirijskoj evidenciji indikatori kulturne krize identifikovani su kako u ponašanju tako i u mišljenju. Ne smatrajući da su najvažniji, pa ni najadekvatniji u formulaciji, no jesu označavajući, iskazani stavovi o kultumim vrednostima, po kojima se pribežište nalazi u tradiciji, i o aktuelnoj kultumoj situaciji, koji su pretežno negativni, predstavljaju mnjenjski nivo indikacije stanja defmisanog kao kultuma kriza. Njenom emanacijom u sferi mišljenja izgrađuje se i protivrečno shvatanje o ulozi države u kulturi, ne samo na fmansijskom planu nego i u kvalitativnom presuđivanju. Pokazujući da u takvim okolnostima okretanje medijima, mada iz drugih društveno-komunikacijskih razloga, ima u recepciji programa i kultume posledice sa kvazikompenzacionim aspektima, zalažemo se za osmišljenu kulturau politiku u medijima, koja će, ne zadržavajući se u aktuelnom trenutku, medijskom okmženju obezbediti karakter okruženja kulturom. Međutim, prekomema politizacija društveno-kultumog života, nezavisno od objektivne uslovljenosti, afirmišući na jednoj strani komunikacijski status medija, na drugoj strani prigušuje, pa i parcijalizuje, namećući političke kriterijume, njihovu kulturau samosvojnost i institucionalizaciju. Efikasnost modela kultume politike, pored dobro odabranih sredstava - specifične zakonodavne delatnosti i izbalansiranih budžetskih sredstava za kultum - u velikoj meri zavisi od ukupnih razvojnih kultumih potencijala, institucija kulture, Ijudskog faktora, postojanja i uvažavanja nekih standarda, ulaganja u kultum u dužem periodu itd. Stoga je kultuma politika svesna selekcija i organizacija. Ako je dužnost države da bude glavni oslonac kultumim ustanovama i kultumira programima, a da istovremeno ne preuzima i predominantnu ulogu, ne proizlazi da su i državni mediji samo diskretni sprovodnici državne politike u kulturi, kao što ni drugi mediji nisu protagonosti neke politički altemativne kulture. Kritikovanje medija da šire i nameću kič i neukus, lažnu kultum, često polazi od pogrešene pretpostavke da su je mediji sami

79