RTV Teorija i praksa

Sofija Košničar

KIČ, MEDIJI I MASOVNA KULTURA

U našoj kultumoj i umetničkoj praksi očigledan je masovni proces pojave kiča' koji se na marginama kultumog života sporadično počeo manifestovati još ranih osamdesetih godina u oblasti novokomponovane narodne muzike, jeftinog teksta, nota i neukusnog izvođačkog manira. Danas, petnaestak godina kasnije, kič se obrušio na naš kultumi milje kao bumerang parajlijske sirovosti, bede duha i kulture življenja i kao lavina skupo upakovanog šunda - übacio se u prazninu našeg kultumog prostora u kojem nema dovoljno bogate inostrane niti raznovrsne, kvalitetne domaće ponude. Tim procesom se javno, masovno i temeljno podriva ne samo kulturni identitet nacije, već i sistematski ~neguje“ generacija kulturao prikraćenih, duhovnih invalida s poremećenim sistemom vrednosti, zasnovanom na kiču - kičerskom promišljanju, kičerskom ponašanju i uživanju u kiču.

1 Kič (nemački Kitsch) kao termin nemačke umetničke kritike i, kasnije nauke o uraetnosti - koristi se kao negativna vrednosna oznaka u značenju: jeftino, nadriumetničko delo identično svojoj poruci dok je kičersko delo, svojom strukturom, samo sredstvo drugih poruka, U osnovi, kičersko delo koristi se psihološkom prevarom, namernim ili nenamemim navođenjem recipijenta da iz premisionih sudova (modelovanih najrazličitijim jezicima umetničkog izražavanja: grafijom, ikonikom, pokretom... - verbalnim i ne samo - verbalnim jezicima) izvede pogrešne, lažne zaključke. Šund (nemački Schund) termin nemačke književne kritike označava lažnu robu, nevrednu stvar, a potom i proizvode bez ikakve umetničke vrednosti. Strukturno-semantičkih razlika između pomenuta dva termina u pojmovnom smislu - nema. Kič se, kao termin, više upotrebljava u naučne svrhe, dok se šund vezuje za svakodnevni „saobraćajni govor" (objašnjenje prema: „Rečnik književnih termina“, Institut za književnost i umetnost u Beogradu, Nolit, 1985).

81