RTV Teorija i praksa

као medij - vraćaju sa terena apstraktnog i diskurzivnog na teren mogućeg, stvamog i personalno prepoznatljivog slušaoca. Nosioci i kreatori tih novih programa shvatili su (ili su nasumice pogodili) osnovne suprotnosti ere tehnološke i programske centralizacije (satelitska i kablovska difuzija, razvoj tzv. industrijske kulture, neadaptivnost centralnih radio-stanica i programa) kao novu šansu za potpuniju programsku dimenziju radija. Ovi programi daju doprinos radiju kao komplementarnom, korelativnom i alteraativnom mediju, oslanjajući se na formulu prednosti: ekonomičan sistem - brzina - selektivnost - stalno otvoren komunikacioni kanal - aktuelnost - brza izmena programa. SLIČNOSTI I RAZLIKE SA ŠEZDESETIM GODINAMA Do 1965. godine u prethodnoj Jugoslaviji delovaio je osam matičnih (republičke i pokrajinske) i 37 lokalnih radio-stanica. U periodu od 1965. do 1975. godine dolazi do naglog rasta radiodifuznih organizacija, posebno lokalnog radija. Ukupan broj radiostanica sa 55, koliko ih je bilo 1965. godine, povećan je na 190. Jačina predajnika je skoro utrostručena, a u odnosu na 1965. godinu kada je ukupno emitovano 140.000 časova programa godišnje, već 1975. godine se emituje preko 300.000 časova programa. Od toga lokalnom radiju pripada više od 60 procenata. Već 1985. godine bilo je 211 lokalnih radio-stanica. Od toga samo u Srbiji 57 (centralna Srbija 30, Vojvodina 21, Kosovo 6), i u Cmoj Gori 5. Razvoj lokalnog radija početkom 90-tih godina nadmašio je „zlatne godine“ razvoja zvučne radio-difuzije i po broju novih programa, a i po njihovoj populamosti. Tokom 60-tih godina javljaju se i improvizovane, ilegalne, „komercijalne" radio-stanice u ruralnim sredinama, koje emituju „па divlje“ za uže podračje (atar) pozdrave, čestitke, želje. Nije se radilo samo o tehničkom fenomenu „priučenih graditelja radiostanica“, već i o svojevrsnom pokušaju mladih u seoskim zajednicama da putem etra izađu sa periferije društvenih zbivanja i statusa, odnosno da razbiju „seosku idilu“ nepromenjenu još od kraja XIX veka. Istovremeno, to je bio i pokušaj izlaska iz kalupa kolektivizacije i sticanja statusnih iluzija, makar i putem vulgamotrivijalne individualnosti. Razvoj tehnologija radija omogućio je njegovu masovnost i po broju radio organizacija, po spektru programa, po dometu čujnosti i strukturi auditorija. U širim evropskim, pa i našim, iskustvima radio je pretežno javna ustanova, čak i tamo gde se javlja u liku privatnog preduzeća. Na početku razvoja lokalnog radija postojalo

88