SRĐ

— 98 -

Tresić kao lirik prikazao se svojom prvom knigom pjesama „Glasovi s mora jadranskoga" 1891. Dn je ispustio iz ne barem treći dio, kniga bi -bila bola. ]pak se svak osvrnuo na liu, jer je imala u sobi nesto novo, osobito radi klasičtiiii nietara, od kojih je Tresie mnoge po prvi put uveo u lirv. kniževnost. Mažuranie, Preradović i Ilijašević su rabili samo heksametar i pentametar i alkajsku strofu, a Tresić je hihov rad nastavio i proširio, рабе svih natkrilio u t.oj vrsti. Iz te prve zbirke, osim one pjesme, koju sam 11a poeetku spomenuo, nas kao Slavene zanima najviše oda „Dimitriju Agrenevu". Jakša Cedomil kaže o noj: „Zamisao i osnova su joj krasne. Pjesnik u zvuku raznih strumenata nazire glas svili Slavena, pa se kao u muzici svi ti slavenski glasovi slijevaju 11 krasnu armoniju". (Iskra Br. 14. 1891. Zadar). Tresić je uzvitlao prašinu i kao patriotski pjesnik. On nije imitator imitatora Ilira, već originalnošću obradbe i misli, ostaje i danas jedini patriotski pjesnik u Hrvata. Ne slavi on samo vlastitu domovinu. Slavenstvu je iskilio uzvišenih oda, a jednu i na talijanskom joziku. Nego ta prva kniga je bila još nejasna zora dana, koji je imao svanut — i koji je već i osvanuo. U drugoj zbirci „Nove pjesme" (1894.) Tresić je savršeniji. Nemamo što da iz ho ispustimo. (Izim dodatka ,,u spomenar". Sto je za gospodiee, nek ostane u albumu, jer takve naručene pjesme rijetko uspijevaju, ako nijesu spontane). U ovoj je zbirei forma taenija i misli su bole. Uz motto „поп ego ventosao plebis suffragia venor" Tresić budi jarlca eustva za dom i slobodu, opijeva čistu lubav prania dragoj i rodu svomu. Uspio je sasvim dobro. Dok u prvoj zbirci prevlađuje zanos kao u Horaca, ova druga sadrži dosta filosofskih refleksivnih pjesama. Dok u prvoj zbirci ima devet raznih klasićnih sistema, u drugoj ih iina samo tri. Tresić ih pocine zapuštati. Gr. 1898. osvane u sarajevskoj „Nadi" pjesma ,,Nesuđenoj", koja nas svojom prostom Jepotom zadivjnje. To je — po mojem sudu — najlepša Tresićeva klasiena (jubavna) pjesma. To je jedina Tresićeva pjesma i)ot})uno savršena. Ono četrdeset i dvije aikajskili kitica nižu se kao rijetki biseri u dragoejen đerdan. Iste godine izdade Tresić — u svom tadašhem „Novom