SRĐ

10

К А R 0 L I N А. Patres nostri pecaverunt . . . Dubrovački oriđino. 1 Piše Živko.

Niku Marinoviću-Karolini djed je bio konsuo dubrovački, čini mi se na Cipru, a otac Marko Marinović, uzor-rođoljub za pada dubrovacke republike, bibliofil, vrli prepisae dubrovačkih klasika, na glasu kaligraf — i k tomu ... A Ivarolina ? On ti je tužan naslijedio klicu umne i tjelesne mnohavosti od djedova, te se na njemu, ni krivu ni dužnu, obistinila atavisticna istina: — „Patres nostri pecaverunt " Rodio se, regbi, po zlu zvijezdu i zla ga sreća pratila od uranka do crnoga mraka. A je li Karolina igda dobro uranio? Samo se sjećao sirota Niko prvili drugova i češće bi kazao : »Hodio sam na skulu s gosparom Perom i vazda mi da šestica (dvadeset para) . . . Jesi li ga vidio ovuda pasati? (proći)« Tako bi Karolina oduševljeno svaki put ponavljao, a neka je gospar Pero eto i ostario daleko od Dubrovnika u Zagrebu kao slavni urednik cuvenoga rječnika. Niko je ostao u školi otučak i nije ništa naučio, no samo čakati žlje i gore, pa ga otac stavio u šavca, ali je i tu slabo uporavio, jer su ga djeca vazda zadrkivala i tako ga otac poslao u Carigrad, da bi se tamo uputio, ali Niko ostao vazda spizmica (slabičak) i — Karolina. Ko god bi došao u Dubrovnik, svakako bi u dvoru vidio Miha Pracata, ispred Luže Orlanda, na Poljani Gundulića, a i Karolinu, jer se nekako pričinjalo kao da grad ne može nikako 1 Originale = nastran oovjek — čudak.