Što da se radi?

Ne znam, iko sada stanuje na najblatnijim stubama, kojih je bezbroj u prvom dvorištu, u četvrtom katu na desno; 1852. god, stanovao je famo upravitelj kuće, Pavel Kostantinić Pozaljski, jak čovjek, sa ženom Marijom. Aleksejevnom, suhom, ali čvrstom i visokom damom, s kćeri, odraslom djevojkom — to i jeste Vjera Pavlovna, __— i s desetgodišnjim sinom Fedorom.

Pavel Kostantinić je izim toga što je upravljao kućom, služio kao pomoćnik šela ureda jednoga departementa.

U službi nije imao zarade, ali u kući jeste — prem vrlo slabo. Drugi bi na njedovom mjestu znalino više zarađivao, no Pavel Kostantinić je, kao što se sam izražavao, poznavao savjest. Gospodarica je bila neobično zadovoljna njime, i za četrnaest godina svoje službe privredio je oko deset hiljada. No iz džepa gospodarice nije olišlo više od lri hiljade; ostalo je nastalo od novčanoSa promela, koji nije bio na štetu gSospodarice: Pavel Kostantinić je posuđivao novac pod zaloš. .

- I Marija Aleksejevna je imala svoj kapital, — oko pet tisuća, kako je sama pričala kumi· cama, — no bit će i više. Temelj tom kapitalu bio je položen prije 15 god., pošto je prodala bundu, robu i nešto pokućtva, koje Joj ostade iza smrli brata-činovhika. Utrživši oko sto i pedeset rubalja, i ona se bacila u špekulacije riskirajući više od muža i nekoliko puta došla u slupicu; neki je varalica posudie pet rubalja uz zalos putniee, — ali putnica bijaše ukrađena, te je Marija Aleksejevna morala platiti 15 rubalja, da se izvuče iz škripca. Neki drugi varalica uzeo je 20 rubalja pod zalog zlainoga sata, koji je bio

16