Što da se radi?

uvijek tako govori s Vjeročkom, više je ne psuje

i nije je tukla od onoga doba, kako se pričalo

o šefu departamenta, :

Odoše u operu. Nakon prvoga je čina došao u ložu sin vlasnice s dva prijatelja, — Jedan bijaše u civilu, suh i vrlo elegantan; drugi vojnik, jak i znatno Jednostavniji. Sjedoše,i mnogo šaptahu među sobom, osobito sin gazdarice i onaj u civilu, vojnik Je malo govorio. Marija Aleksejevna je slušala, mogla da razabere gotovo svaku riječ, ali je malo razumjela, pošto su govorili francuski, Oko pet riječi, koje je čula, poznavala je: belle, charmante, amour, bonheur, — ali od toga joj malo koristi. Belle, charmante — Marija Aleksejevna je već odavno čula, da je njena ciganka belle i charmante; a kad je amour, bit će ı bonheur, — nema vajde od toga. Samo, hoće li je skoro zaprositi? — Vjeročka, li si nezahvalna, sasvim nezahvalna, šapne ona kćeri: — što se okrećeš od njih?. Jesu li te uvrijedili svojim dolaskom? To je za tebe čast, ludo jedna! Svadba se francuski kaže mariage — Je li Vjeročka? A ženik i nevjesta, a vjenčati se, kako se to kaže francuski? — Vjeročka odgovori: — Ne, takovih se riječi .ne čuje... Vjera, ti mi nijesi pravo kazala riječi; čuvaj se! — „Jesam, pravo sam kazala, ali tih riječi vi od njih ne ćete čuti. Hajdemo, ja više ne mogu ovdje ostati.“ –

— Sto kažeš, bezobraznice? — krv je Mariji Aleksejevni navrla u oči, e –

— Hajdemo! Radite samnom što znate, ali ja ovdje ostati ne ću, Poslije ću vam kazati zašto, — Mamice, lo je izgovorila na Slas: — strašno

21