Što da se radi?

|__— Luda! baš si izvalio, i to u prisustvu _Vjeročke! Zao mi je, što sam te uopće i prodr-

___mala, Pravo kaže poslovica: Ne diraj u izmeline,he će smrditi. Ala si bubnuo! Ne mudruj, reci

tek, mora li kćer slušati majku? · _ Dabome, što ću o tom da govorim Marijo Aleksejevna? :

— Dakle zapovjedi, kao otac.

— Vjeročka, slušaj u svemu mater, Ivoja je mati pametna i iskusna žena. Ona te ne će ničemu rđavome učiti Ja fi to kao otac zapovjedam. O —_

Kočija se zaustavila pred kapijom.

— Dosta, mamice. Rekla sam, da ću govoriti.

s njime. Silno sam umorna. Treba mi odmora. — Legni pa spavaj. Ne ću te uznemirivati. "To je potrebno zbog sutra, Ispavaj se dobro. Zaista, dok su išli stubama, Marija je Alekse__jevna ćutala — koliko ju je to muke stajalo! 1 koliko ju je tek tištilo, kad je Vjeročka otišla ravno u svoju sobu, rekavši da neće čaja, Teškom je mukom mogla ljubaznim glasom kazati

_ Vjeročki: „Vjeročka, dođi k meni.” < Ona je prišla. — „Hoću da te blagoslovim za noćni san. Prigni glavicu!" — Tri puta je blagoslovila kćer

i pružila joj ruku na poljubac.

_____ Ne mamice. Ja sam već odavna rekla, da ne ću ljubiti vaše ruke, A sad me pustite. Ja se zaista loše osjećam.

_ Ah, kako je opet navrla krv u oči Marije

____Aleksejevne. No ona se svladala i krotko rekla:

„idi odmori se.“ : :

"Tek što se Vjeročka svukla i spremila haljinu, — za to je trebala mnogo vremena, jer bi _ se svaki čas zamislila; — skinula narukvicu i

24