Što da se radi?

— MHio, Vjeročka, sada si mi blagodarila. Đavno već ne čuh, da mi blagsodariš. Ti misliš, da sam zla. Da, ja sam zla, ali ne treba bi zlom. Slaba sam postala Vjeročko! Tri punča su mi oduzela snagđu, a još nijesam u godinama!

_ IT ti si me uzrujala, Vjeročka, pa sam oslabila.

_ Težak je moj život, Vjeročka. Ne ću, da i li tako. Živiš. Živi u bogatstvu, Ja sam se mnodo mučila. Vjeročka, i-i-i, i-i-i, koliko! Ti ne znaš kako sam s tvojim ocem živjela, dok on još nije bio upravitelj. Siromašno, i-i-i, kako bijedno! A onda sam bila poštena, Vjeročko. Sad nijesam poštena, — ne, ne ću, da grijehom teretim dušu, ne ću da ti slažem, da sam poštena. Gdje je ono doba, — davno je prošlo, Ti si, Vjeročko, učena, ja nijesam, ali znam sve, što u vašim hnjigama piše. Tamo piše, da ne treba tako raditi, kako su samnom napravili. „Ta nijesi čestita,“ — kažu. Ete, i otac tvoj, — tebi je on otac, Nadi nije bio otac, — gola budala, i taj mi predbacuje i rugša Se. Ja sam postala zla: kad mislite, da nijesam čestila, pa ću da budem ftakova! I Nadica se rodila, No, pa što onda? Tko me na to potaknuo? "Tko je službu dobio? Tu sam ja manje kriva nedo on. A oni su mi dijete oduzeli i dali ga u odgajalište, — i ne mogoh doznali, gdje Je; qijesam je više vidjela i ne znam, je li živa. Dandanas ne bi to bila velika nesreća, no onda mi to nije lako bilo, — i još me više zloba ispunila. | poštala sam zla. Od onda je sve postalo bolje. fvom ocu, budali, tko je službu isposlovao Ž — ja. Iko č6a Je MČInio upraviteljem ? — ja. 1 stali smo laglje živjeti. A. zašto? Zato, što sam postala nepoštena, zla. To je, znam ja, u vašim knjigama napisano, da samo zli i nepošteni na

26

iko GR aakdikndij(dipyagsnola a

ara k.G—