Što da se radi?

— ali sad je i opet mrzi, prem je i nešto saža· lenja ostalo.

Obuci se Vjeročka! — može skoro doći Brižljivo je motrila nakit kćerke, Ako se budeš valjano vladala, poklonit ću fi naušnice s velikim smaragdima ; nijesu moderne, no ako ih prenapravimo, imat ćeš lijepu prsnu iglu, (broš); Ostale su u zalogu za 150 rubalja, s postotcima 250, a vrijede više nego 400, Cuješ li? — poklonit ću {i ih,

Došao je Storešnikov, Jučer dugo nije znao, kako da izvrši zadaću, kojom se je opteretio, Išao je pješice kući iz restauracije i mislio o tom,

Došao je kući umiren, — putem se dosjelio —

pa sad je zadovoljan.

Propitav se za zdravlje Vjere Pavlovne, „zdrava sam" on je rekao, da mu je fo vrlo milo i odmah naveo razgovor na to, da se zdrav-_ ljem mora čovjek koristiti, — Dabome, to sva- kako treba, mnijenje je Marije Aleksejevne, da, i mladost isto tako, — On se potpunoma slaže, “i drži, da bi se trebalo okoristiti današnjim danom i u veče se provesti okolicom grada, Dan je

hladan, put prekrasan, — S kime misli da se · poveze? — Samo njih troje: vi Marija Aleksejevna, Vjera Pavlovna i-ja. — Marija Alekse-

jevna pristaje; a sad će ona poći, da spremi kavu i zakusku, a Vjeročka će otpjevati štogod, „Vjeročka hoćeš li pjevati?” — pita ona glasom, koji ne trpi prigovora, — „Hoću,“

Vjeročka je sjela k glasoviru i zapjevala „Irojku“” — ta pjesma, tek što je bila uglazbljena i prema mnijenju Marije Aleksejeve, koja bijaše za vratima — ta je pjesma vrlo lijepa: djevojka se zagledala u časnika, — Vjerka je,

*

35